Nova riječ u hrvatskom jeziku

U hrvatskom jeziku cirkulira jedna nova riječ. Počeli su je upotrebljavati novinari u Večernjaku i 24 sata. Tko ju je izmislio i prvi upotrijebio, nije zabilježeno. U nekim zemljama, kao na primjer u Nizozemskoj, jednom godišnje se izabere nova riječ. Ta riječ se onda stavi u njihov rječnik. Svake godine bude napravljena lista riječi koje dolaze u obzir za riječ godine. Krajem godine specijalni žiri proglasi riječ godine. Na primjer 2009. je pobijedila riječ “Ontvrienden”, na engleskom “Unfriend”, a na hrvatskom bi bilo kao: “odprijatelijiti”. To je kad budeš s nekim prijetalj na facebooku, a onda se na njega naljutiš pa ga odprijateljiš.
Ali, ova nova riječ u hrvatskom jeziku je jako interesantna. Evo da je analiziramo za PS-Portal. Riječ koja je subjekt ove priče je: UHLJEB. Najprije da vidimo definiciju u Wikipediji. Mi svi naravno znamo da Wikipedija uvijek pokazuje istinu i samo istinu:
UHLJEB je onaj koji zarađuje na lagan način, bez mnogo truda, riječ se obično se odnosi na zaposlenike čija je plaća iz državnoga proračuna. Riječ uhljeb može se upotrebljavati u dva značenja:
· Prvo značenje, ono kojem su skloni internet libertarijanci i anarhokapitalisti, označava sve one koji plaću primaju iz državnog proračuna.
· Uhljeb je osoba koja prima plaću iz državnog proračuna za rad koji ne rezultira stvaranjem dodane vrijednosti u smislu proizvodnje dobara ili pružanja usluga koji korisnicima istih usluga povećava kvalitetu života.
Riječ se u stvari, sastoji od dvije riječi. Riječi “u” i riječi “hljeb”. Riječ „hljeb“ me malo iznenadila u hrvatskom tisku jer je to riječ koja ima korijen iz srpskog jezika. U Srbiji se ide u pekaru i kaže se: „Dajte mi jedan hljeb.“ U Hrvatskoj bi se reklo: „Dajte mi jedan kruh.“ Bilo bi logičnije da je onda u Hrvatskoj u upotrebi nova riječ „ukruh“ umjesto „uhljeb.“ Ukruh… Uhljeb? Ukruh je nekako mekani izraz. Uhljeb je puno žešći. To je razlog da se upotrebljava riječ uhljeb. U riječi uhljeb ima malo sprdnje. Onaj koji se naziva uhljebom nije baš neki dobričina i on svojim uslugama ne povećava kvalitetu života običnih ljudi.


Dakle, zemlja u kojoj ima puno uhljeba bi se mogla nazvati Uhljebistan. Već vidim tablu na ulazu u zemlju: „Dobro došli u Uhljebistan!“ Međutim, poanta je da je Uhljebistan zemlja u okviru zemlje. Stranci uopće nemaju pojma o postojanju Uhljebistana, a svi domaći stanovnici znaju za tu zemlju u zemlji.
Naravno, ako se taj pojam analizira onda se mora spomenuti glagol s infinitivom: uhljebiti. To je radnja kad osoba tek radi na tom da bude uhljeb. Na primjer: Naš susjed će se dobro uhljebiti! Još jedna imenica bi se mogla definirati: uhljebništvo. To je kad uhljeb primi novog uhljeba u svoju domenu (u svoje uhljebništvo). Takva osoba ne dobiva posao nego poziciju u tom uhljebništvu. Takva uhljebništva su nevidljiva za golo oko ali su u stvari svuda. Pozicija za sinove, pozicija za familiju, pozicija za dobre prijatelje itd. U stvari, dva su moguća stanja. Ili si ti uključen u uhljebništvo ili nisi. Ako si dio uhljebništva , e onda više nema problema jer će te glavni uhljeb uvijek zaštititi.
Za glavnog uhljeba ima još jedna varijanta koja ga stavlja iznad drugih: uhljebčina! Uhljebčina se uvijek vozi u državnom autu i ima svog šofera. Na primjer: “Vidiš, u onom audiju je sigurno važna uhljebčina.” Čak i šofer uhljeba ima poseban status. On je naravno uhljebčić ali je važan jer je blizu uhljebčine. Primjer: “Onaj gospodin tamo je uhljebov šofer!”Komentar: I prije je bilo takvih stvari. Titov šofer je isto bio važna osoba. “Vidiš onog čovjeka? To je Titov šofer!”
Uhljebi i uhljebčići su na poziciji i ako ti zatrebaju, trebaš ih čekati. Oni ne čitaju novine na radnom mjestu, oni se informiraju. Osim toga si uzmu pauzu (gablec ili marendu) koliko im treba, a ne koliko je po propisu. Ako hoćeš da ti pomognu, najbrže je ako im daš bombonjeru. Za 100 eura ti pomognu brzinom svjetlosti. Ako nisi uhljeb i ako nemaš kakvog uhljeba u familiji ili uhljeba kao poznanika, onda uopće nisi važan i nitko te ne šljivi. To je možda i razlog da najmlađi, najpametniji i najsposobniji idu tražiti sreću izvan zemlje i izvan Uhljebistana.
Međutim, ima jedna pojava koja uhljebima tjera strah u kosti. To je periodična pojava koja se dogodi svake 4 godine, a zove se izbori. Svake 4 godine narod daje glas jednom od osoba na glasačkom listiću. Zato svake 4 godine uhljebi moraju pokazati da su dobri i da rade za svoj narod. Ako im uspije da pobjede na izborima, uhljebit će se još 4 godine. Poneki postane i važna uhljebčina i može organizirati svoje uhljebništvo pa dobiti kakvog uhljebčića za šofera.
Zanimljivo, zar ne? Evo još malo analize:
Imenica uhljeb muškog je roda. Ženska varijacija je: uhljebnica. Osim toga ima još nekih varijacija: uhljebnički sektor, uhljebnička babetina, uhljebničko dijete (mali uhljebčić), on je uhljeban (velika nada da bude uhljeb). Na primjer, moglo bi se reći: “Dok uhljebi, uhljebnice i ugljebčići provode dane na godišnjem odmoru u uhljebnčkoj vili, šljakari šljakaju, a gudači gude.”
Ako bi me neki uhljeb zaposlio onda bi ga mogao smatrati svojim uhljebiteljem i radio bi u uhljebiteljskoj radionici. Taj proces se zove uhljebljivanje ili uhljebljenje. Važno je da svi uhljebljeni radnici budu zahvalni svom uhljebitelju ili uhljebljivaču.
U cijeloj toj analizi moram se vratiti na onu divnu hrvatsku riječ – kruh. Ipak je točno da se ta riječ ne može upotrebljavati u ovom kontekstu. Uhruh, ukruhica, ukruhavanje, ukruščići, ukruhan, ukruhitelj… baš ne zvuči onako efikasno. Možda bi riječ uguz bolje pasala: uguz, uguzica, uguzavanje, uguzan, uguzitelj, uguzici, šofer uguzitelja. Ovo je malo bolje ali još ne tako opisivo i žestoko kao uhljeb.
Još samo nešto! Kad bi svi u državi postali uhljebi, onda u stvari nitko ne bi bio uhljeb. I to je najbolja misao za kraj.
By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here