Ponedjeljak, 20. travnja 2020. Danas mi je prvi dan ostatka godišnjeg odmora. Šefica ukazom naredila da se svi stari godišnji odmori moraju iskoristiti do kraja svibnja. Ja bih na taj ostatak vjerojatno zaboravio ali, hvala bogu, uvijek postoji netko tko me uredno upozori na propuste koje sam ili bih mogao počiniti. I kako to obično biva na godišnjem odmoru budim se malo prije šest. Da je normalni radni dan sigurno bi mi se spavalo, osobito ponedjeljkom nakon burna i aktivno provedena vikenda, ali danas kad bih se baš mogao lijepo baškariti u krevetu meni se nikako ne spava. Oran sam i čio bio još prije svitanja. Vani je oblačno i rominja lagana kišica. Dohvaćam se tableta; mislim svoje Yoge. Tablete ću uzeti poslije uz doručak i čaj koji mi svakog jutra najdraža s velikom ljubavi pripremi. Preskačem elektroničku poštu i Facebook. Volim tjedan započeti s nekim pametnim i informativnim štivom koje me neće raspizditi i pokvariti mi nadolazeću sedmicu. To danas nije lako. Pametni ljudi pišu rijetko i malo. Internet vrvi od glupih traktata. Danas svaka budala misli da mora nešto nadugačko i naširoko ispripovijedati. Stoga odmah idem direktno na Rudanovo oglasište; da vidim što je nova u korona svijetu. Jučer sam informativno postio. Nedjeljom ne čitam novine. Upalim plejku i haklam po cijeli dan kao pravi. Tek me neka repriza sportske tekme na drugom može odvući od joysticka. Tako se razvalim u nedjelju da mi onda ustajanje u ponedjeljak teško pada. Ali danas je prvi dan ostatka godišnjeg odmora od lani i uzbudljiva nedjelja nije ostavila većeg traga na meni. Dvanaest radnih dana pretvorit ću u vrijeme nepatvorenog hedonizma i sportskog uživanja; sve do daleke srijede 6. svibnja.

Piše Igor da smo na vrhuncu prvog vala iza kojeg bi mogao uslijediti drugi val. Kad je pandemija u pitanju ja vjerujem Igoru. I digitalnom pomoćniku Andriji, također. Igor je stručnjak za valove. Ali nema veze moja daska je spremna, spremno ću dočekati taj drugi val kao i prvi što sam dočekao. Kao što, uostalom, svaki daskaš spremno čeka svaki veliki val koji bi mogao zajahati, sve do onog zadnjeg, najvećeg i najjačeg koji ga slomljena izbaci na neku pješčanu plažu.

Dan velikih valova, originalna naslova Big Wednesday, je američki igrani film snimljen 1978. godine u režiji Johna Milliusa. Po žanru je mješavina drame i komedije, velikim dijelom inspirirana Milliusovim odrastanjem na kalifornijskoj plaži Malibu. Protagonisti koje tumače Jan-Michael Vincent, William Katt i Gary Busey, su trojica mladića čiji se život okreće oko surfanja i međusobnog nadmetanja. Radnja započinje 1962. u vrijeme kada su oni tinejdžeri, potom prikazuje njihova nastojanja da izbjegnu regrutaciju u doba vijetnamskog rata 1965., odnosno pogibiju jednog od njih 1968., prije ponovnog susreta 1974. godine kada se kao odrasli, oženjeni ljudi prisjećaju jednog nevinijeg ali zauvijek izgubljenog vremena. Milliusu, koji je prije toga stekao ugled s akcijskim i pustolovnim filmovima: Dillinger i Vjetar i lav, je Big Wednesday bio žanrovski odmaknut film, ali je, prema vlastitim riječima, upravo zbog svojih surferskih iskustava bio uvjeren da je jedini koji ga može snimiti. Milliusovi prijatelji, George Lucas i Steven Spielberg, bili su uvjereni kako će i Big Wednesday postati veliki hit. To se, međutim, nije dogodilo. Big Wednesday je neslavno propao u kino-dvoranama što se ponekad objašnjava lošom marketinškom strategijom studija Warner Bros., te prevelikim naglaskom na akcijske scene, a manje na dramske elemente. Kritičari su, pak, bili uglavnom neprijateljski nastrojeni, što se ponekad tumači Milliusovim desničarskim stavovima, odnosno veličanjem mačizma i pozitivnom stavu prema Vijetnamskom ratu.

Kako god bilo glavnom protagonistu Jan-Michaelu Vincentu je Dan velikih valova pored epiteta „zgodnog dečka“ u sukcesiji priskrbio i status najskupljeg televizijskog glumca. U popularnoj CBS ovoj seriji Airwolf zarađivao je 200.000 dolara po epizodi. No baby face izgled i plavi uvojci bili su u potpunoj suprotnosti s njegovim karakterom i ponašanjem, zlouporabom droga i nasilnim ispadima. Na vrhuncu slave imao je velikih problema s kokainom što je dovelo i do otkazivanja snimanja serijala o helikopteru fantastičnih mogućnosti nakon treće sezone. Nakon toga je „holivudski dečko koji obećava“ teško dobivao čak i epizodne uloge. Probleme zbog posjedovanja kokaina, izgreda po klubovima, upotpunio je trima teškim prometnim nesrećama u kojima je sudjelovao pod utjecajem alkohola. 2000. godine platio je 350.000 dolara odštete bivšoj djevojci koja je pobacila nakon jednog njegovog fizičkog nasrtaja, da bi te iste godine izdržao i 60 dana zatvora zbog kršenja uvjetne kazne koju je dobio zbog remećenja javnog reda i mira u pijanom stanju i napada na bivšu zaručnicu.

Ah, te holivudske žalosne priče. I bogati plaču. Sve to se zaboravlja na pješčanoj plaži ogrijanoj suncem. Danas je prvi dan ostatka lanjskog godišnjeg odmora i nikom ne dam da mi pokvari uživanciju u Velikom plavetnilu Malibua. Godišnji je godišnji: Svetinja. S njim se nikome ne dam poigravati. Bliži se podne. Čovjek nakon poludnevnog jahanja valova ogladni. Najvoljenija nije na godišnjem. Naporno radi sa svojim studentima da bi nam se ministrica mogla hvalisati po Bruselju. Nakon jutra na valovima valjalo bi nešto lagano i egzotično pojesti. Zdravo i nemrsno. Možda suši? Mala voli suši! Hvatam se telefona. Na drugoj strani zvoni i zvoni. I ništa. Najdraža lakonski primjećuje da su ih sigurno zatvorili. Veli:
– Jučer je na konferenciji za medije Kriznog stožera bio neki inspektor Andrija…
– Valjda asistent Andrija? – pokušavam ispraviti voljenu.
– Neee! Asistent Andrija je digitalni lik, ovaj je pravi. Ma znaš onaj glavni Državni inspektor. Hvalisao se da je zatvorio sva ugostiteljstva koja krivo postaviše neke astalčiće.
– E, onda danas ništa od sušija. – zaključujem pomirljivo.
Danas ćemo kusat što je već zaostalo od nedjeljnog ručka. Najradije bih nešto opsovao, ali ne dam da mi neki ljigavac pokvari početak godišnjeg odmora.

P.S.
Premili Premijeru, Andrija,
Ne mogu ti se čudom načuditi. Jedva si uspio dvojicu svojih ministara omiliti svekolikom pučanstvu a onda im na samu Svetu Nedjelju pridodaš onog nikomdragog inspektora Andriju. Čak je i Ivo znao svoje rizničare i reketaše držati dalje od medija, a ti svoje tako neoprezno turaš u prajmtajm. Nije ti to baš pametno. I da, ako te dođe ministar pobjedničke vojske žicati lovu za nove helihopere ne daj. Ervulfovi iz ove kolumne zapravo ne postoje. Ofarbani Bellovi 222 iz vremena hladnog rata nisu niti nevidljivi niti supersonični, niti se više mogu nabaviti po cijeni iz osamdesetih. Sve lijepo piše gore u poveznici, ali ti znaš Krstu, engleski mu nije jača strana. I daj, bogati, popusti malo. Zatvorene su granice pa danas nije lako onima što serviraju alge i japansku rižu uz sve uvozne namete odvajati od ekstraprofita i za dobrobit Stranke. Ostaj mi zdravo mili Predsjedniče i vidimo se u srijedu. Ne zaboravi ponijeti svoju dasku. Srdačni pozdravi iz Malibua.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here