Stella na vrhu sisačkog vidikovca se bojala visine

Autor:Miroslav Šantek
Nedjeljno sunce se zrcali na prozorima stambenih zgrada sisačkih naselja Podjarak i Viktorovac. Strah od nevidljivog koronavirusa je zatvorio u svoje stanove mnoge građane bez kojih ovaj prelijep i skoro ljetni dan nema nikakvog smisla. Šumice i pločnici su pusti. Tek poneka djeca trče travnatim terenima i nekoliko građana uživa na otvorenom prostoru. A nepregledne linije parkiranih automobila ukazuju da je puno ljudi upilo riječi s televizije  i ostalo doma, mada su sve brojnije objave na društvenim mrežama u kojima neki građani već propituju smisao svega ovoga što se događa.
Preko puta su bezbrojni križevi groblja Viktorovac, a odmah pored njih i zgrade Metalurškog faksa i Srednje škole Viktorovac.  Perivoj Viktorovac nosi ime po tvorcu Victoru Schroederu koji je 1901. godine, po uzoru na zagrebački perivoj Maksimir počeo uređivati perivoj u Sisku. Šumica obuhvaća 6,6 ha prirodne i sađene šume. U perivoju je uređeno više staza, igralište, kanali za odvodnju. Planinarsko društvo Gvozd je 1926. godine izgradilo drveni vidikovac, a 50-ih godina prošlog stoljeća su obnovljene staze, uređeni suhozidovi, izvor vode, postavljeno dječje igralište i klupe, kao i novi željezni vidikovac, uređen je plesni podij, a posađeno je i oko 1500 novih sadnica drveća.
I baš taj željezni vidikovac, sa svojim odbljeskom metala me privukao.Parkirao sam ispred praznog parkirališta Metalurškog fakulteta i odšetao do tog grandioznog željeznog zdanja. Teško je odrediti koliko je visok,ali dvadesetak metara bi trebao imati. Sa svojim “prozirnim” rešetkama stepenicama i platformi ispod nogu vrlo je odbojan za ljude koji se boje visine, a baš kao i mnogi objekti u ovo korona vrijeme je zatvoren. Zabravljen metalnim lokotima na kojima je debeli sloj prašine. Čini se da je zatvoren već godinama i to zbog derutnog stanja i moguće opasnosti za ljude. Kako god bilo, dio vrata je probijen pa netko na svoju ruku i dalje uživa u pogledu na grad. Nema nikakve obavijesti na njemu zašto je zatvoren. A šteta. Htjedoh se popeti i snimiti korona panoramu Siska i okolice.
A onda sam se sjetio jedne fotografije. Moglo je to biti prije skoro sedam, osam godina. Popeo sam se na vrh i na podu ugledao natpis:Stella se boji visine.
Tko je Stella – volio bi znati.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here