Nadprosječna nemoć prosječnog Hrvata

Autor: Marjan Gašljević

Savjetuju neki dobrohotni da u Hrvatskoj započnemo s šivanjem luđačkih košulja da nas  situacija ne iznenadi kao u slučaju s maskama. U Hrvatskoj ne jedemo šišmiše a nije uspio niti pokušaj s prodajom jestivih insekata pa je mala vjerojatnost da se nekontrolirano razvije neki novi virus. Mi smo svoj Korona Covid kontrolirano razvili ali i iz hrvatskog političkog labosa izašli su neki kao Andrija Mikulić, Milan Bandić, Vilim Ribić koji baš i nisu kontrolirani, a nanose više štete neko ovi kao posljedica jedenja šišmiša u Kini.

Tako je, recimo, vječiti sindikalac ponudio hrvatskoj Vladi u ovo gospodarski složeno i zahtjevno vrijeme ekonomski „perpetuum mobile“ gdje bi se Država beskonačno zaduživala da bi mogla dati zaposlenima u javnoj upravi i javnim poduzećima ne manju nego veću plaću koju bi ovi trošili i tako „dali posla“ realnom sektoru. Svoje postojanje na sindikalnoj sceni posljednjih trideset godina opravdavao je svojim „teškim radom“ koji nitko ne razumije. Na žalost i ostatak čopora olinjalih vječitih sindikalaca iz „javnog sektora“ laje na istom tragu. Sindikalce koji, kao, pokrivaju realni sektor uopće nismo čuli. Čujemo samo iz tog sektora kako radnici ostaju bez posla a oni koji još imaju radno mjesto tavore na državnom minimalcu. I njihovi sindikalci, naravno, „tavore“ na državnim jaslama s plaćama koje su veća tajna od šifre za pokretanje nuklearnog rata.

I dok sindikalci preventivno laju zagrebački gradonačelnik Bandić neumorno „dela“. I tako on „dela“ već dvadeset godina a njegovo „delanje“ evidentiraju samo stotine kaznenih prijava nešto kao lampioni na „Svetoj rijeci“. Bilo potresa, bilo korone ili ne bilo ništa on neumorno „dela“. Građani prate njegovo „delanje“ lupajući loncima i po loncima što on ne čuje jer „dela“. Novinarima se uredno izruguje a oni ga pokorno i ponizno slušaju prenoseći njegovo izrugivanje i ostaloj javnosti. Kako i neće. Ta svatko zna s koliko on iz gradske kase godišnje „blagoslovi“ pojedinu medijsku kuću. Mnogima je to, u stvari, jedina kuna za život. I dok građani neumorno lupaju loncima kada dođu izbori ti „glazbenici“ izaći će na izbore i birati Bandića. Kako? Pa tako, upravo to pokazuje. Nekome će dati paletu cigle, nekome crijepa, trećemu par vreća cementa trebalo mu to ili ne a svom će stranačkom prijatelju taj isti materijal platiti dvostruko sve kako je i do sada radio. I? Onaj što je dobio paletu crijepa, makar mu i ne odgovarao, glasati će jer je dobio bar nešto. Onaj drugi će tih par vreća cementa odvesti u neku tamo Pitomu ili Poganu Vlaku i ojačati podrumski zid didovine. A onima koji svoje u potresu natrešene kuće nisu ni prije adekvatno „održavali“ slučajno će svratiti neki „investitor“ te će, premećući čačkalicu u zubima, ponuditi „prihvatljivu cijenu“ dok mu iza leđe nekoliko bilmeza češkaju dlanove teleskopskim palicama. Pa tko ga ne bi birao?

I dok naš Garry zivka europom kolege ministre da mu nekim „koridorom“ lansiraju nešto turističke klijentele a mnogobrojni novinari s kamerama letaju po obali i rivama ne bi li „ulovili“ bar koji komad turista neumorni i perspektivni kadar Andrija Mikulić sa svojim inspektorima isto tako „leta“ po Hrvatskoj tražeći nesretnike koji rade. Ovaj perspektivni kadar OKSOOH Zagreb kasnih osamdesetih koji je uspješno „završio više oblika idejno-političkog vaspitanja“ itekako dobro zna kakvo zlo društvu čine kapitalisti – izrabljivači radnog naroda. I dok svi normalni strpljivo čekaju 4 tisuće kuna od Države neki su se drznuli raditi. E nečeš izrabljivačko đubre. Pravi, izvorni Jugoslaven, bar tako se ovaj kadrovski isprdak deklarirao, neće dozvoliti da se neki ma i najsitniji kapitalistički otimač bogati na grbači izrabljivane radničke klase. Fizički gledajući njegove nastupe i principe djelovanja ne bi me čudilo da za koji dan, posebno ako ovo potraje, kadar Andrija pred velebnu zgradu Inspektorata istupi u smeđoj, crnoj ili nekoj druge boje odori s nadrkanom šapkom i niskama upravo ustanovljenih odličja te drekne:“Mrjnauuuu!“ Dok kožnate čizme njegovih istovjetno obučenih inspektora ne zatopču ulicama hrvatskih gradova (a i šire, možda). Drhtat će i cvokotati ti kapitalistički skotovi u svojim kućercima strepaći da li će im netko u sitne noćne sate zalupati po vratima. Usput, taj notorni Jugosloven, (ovdje je Jugoslovenstvo samo deklariranje besprizornosti što i, inače, jest) u javnom poduzeću HŽ na direktorsko mjesto zaposlio svoju suprugu bez i dana radnog iskustva dok su iz istog tog državnog ekstragubitaša nogirane tisuće kvalificiranih i školovanih radnika i stručnjaka često i HRVI a o „običnim“ braniteljima de i ne govorim. I sve to uz obilatan blagoslov „čuvara državnog morala“ i to sve jer „Takvu logiku nećemo prihvatiti“.

Da li Vam ti spomenuti likovi sliče, nekeko, jedan na drugog?

Sliče. Oni su slika nedprosječne nemoći prosječnog hrvatskog građanina.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here