Hrvatski turistički „buuum“

Autor: Marjan Gašljević
Sutra će, možda, neki portal „istrčati“ s ekskluzivnom naslovnicom: „Novinar HM televizije jureći češkog turistu rivom sapleo se o kablove i umalo poginuo“. Napaljeni čitatelji klikati će i sažaljevati novinara koji je, eto, imao sreću u nesreći. Sreću što je prvi od svih izvjestitelja zamijetio turistu a nesreću što se, eto, sapleo o kablove.
Svih ovih dosadašnjih godina mediji su se svakodnevno natjecali koji će nabrojati više turista a tzv. turistički djelatnici, od ministra do spremačice u Turističkoj zajednici tamo neke Roviške (jebeš selo koje nema turističku zajednicu) ponosito su se prslili pred kamerama uvjeravajući da su baš oni zaslužni što su ti bjelosvjetski putnici dobauljali baš u „Lijepu našu“ gdje će se razbacivati devizama. Iskreno kazano zavidio sam im. Ta, ti majstori izvlačenja i zadnjeg eurića i džepa tamo nekog zblenutog turista su digli Sunce na nebo baš iznad našeg Mora i bez njih bio bio mrak.
Brojali su se i eurići. Od babe-sere iz „zimmer frei“ do ministra financija. Budućnost nam je bila svjetla. Ima para za uhljebe, političke zvijezde padalice i uzlaznice, za komore i sindikate, za donacije onima kojima ih niti jedna dobrotvorna organizacije neće prikupljati. I još ostane dovoljno za „kumove“ i „rodjake“ koji će ispostaviti račun i za posao koji nikada nije bio niti će biti odrađen. I još, na koncu, ostane dovoljno de se nešto svrne i u vlastiti džep.
Pa što je onda onaj nesretnik trčao za turistom? Eto, pa, europski mediji su se raspisali o Hrvatskoj kao „korona free destinaciji“ što je odmah „trznulo“ turističku raju. Dolaze Česi. Neće zaostati ni Slovaci. I Madžari „kopaju kopitama“ pred granicom. Ležerni Švabe trpaju pakete omiljele pivske marke u gepek jer znaju da za njih, jednostavno, mora biti mjesta. Tradicionalni Slovenci odjednom čak i govore „po Hrvaški“. Razgaljeni Talijani šalju puse u kamere: „Tutto bene“. Hladni i suzdržani Englezi strpljivo čekaju da im Premijer prizdravi pa da zvrcne Garija za „jedan koridorčić“. Bosanci, Srbi i domaći penzići nadaju se autobus turama tek toliko „da se spuste“. I to je to. Gari i društvo trljaju ruke. I Marić, naravno. I baba-sera iz „zimmer frei“. A Koreanci, Kinezi, Japanci? Tko ih šiša, nek jedu svoje jebene šišmiše a mi će mo i dalje ……
Dragi kolege novinari ne trčite po rivi s opremom samo se spustite do Bregane ili naplatnih kućica u Lučkom i sve će te znati. Oni dolaze

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here