O butigama i politikama

Foto: screenshot

Autor: Aleksandar Olujić

„Neću politiku u moju butigu!“, legendarna je Meštrova rečenica što se duboko ugnijezdila u hrvatsku stvarnost. Kad netko upotrijebi ovu izjavu jasno daje do znanja kako ne želi da mu nešto kvari ono što ima, remeti uvriježeni tok stvari ili truje atmosferu.

Pričajte o čem’ hoćete samo nemojte o politici.

Zašto?

Zato što to neće na dobro izaći!

Ovo je, na žalost, hrvatska zbilja. Ispitivanja javnog mijenja jasno pokazuju kako je kod nas najmanje povjerenja u politiku i političare. Politika je kod nas, kako bi rekli Nijemci, „Stinkstiefel“, ono što truje atmosferu i svakoj priči daje gorak okus u ustima. Ako želite nešto ukaljati samo uvedite politiku i pustite političare da se bave time!

Političari su velikim dijelom sami krivi za takvu sliku o sebi i poslu kojim se bave. Prečesto smo bili svjedoci zloupotreba položaja, sumnjivih poslova, pogodovanje podobnima i bližnjima, manipulacija, bahatosti, ukratko svega onoga što ne spada u istu rečenicu s poštenjem i čestitošću, u što su bili upleteni naši političari. Ovdje se ne radi samo o tome da su pojedinci optuženi i/ili osuđeni za protuzakonita djela, već i o onome kada je sve po zakonu a smrdi do neba.

Pandemija koronavirusa uza sve negativne učinke donijela nam je i nešto dobro. Grupica ljudi izašla je pred javnost i svojim istupima, argumentima, obrazloženjima i mjerama koje su se poduzimale stekla je povjerenje javnosti. Gledali smo u njih i vidjeli u njima stručnjake koji znaju što i zašto to rade. Nije bilo glumatanja. Ako na nešto nisu imali odgovor nisu se izmotavali već su to iskreno rekli i potrudili su se naknadno pronaći odgovor. Nesumnjivo je kako je baš njihova uloga u borbi protiv koronavirusa bila presudna. Građani su im vjerovali i slušali njihove savjete. Kada se pogledaju podaci o oboljelima i umrlima i usporede s istima u drugim zemljama, onda je razvidno kako su svoj posao uspješno obavili.

No, u posljednje je vrijeme slika tih junaka borbe protiv pandemije dobila mrlje i neki se njihovi potezi propituju. Postavljaju se tako pitanja zašto trgovine ne smiju raditi baš nedjeljom a ne nekim drugim danom, zašto se dozvoljavaju mise ali ne i kazališne predstave. Predmnijevajući kako su takve odluke donesene s ciljem dizanja popularnosti (prvenstveno) HDZ-a, oporba i dio medija Nacionalnom stožeru spočitava kako je postao predizborni. U pozadini svega opet stoji politika. Skori parlamentarni izbori mnogim će političarima značiti biti il’ ne biti, pa tko bi onda propustio priliku i ne bi iskoristio asa iz rukava?!

Nema sumnje kako će u budućim predizbornim obračunavanjima HDZ naglašavati uspješnost svoje vladavine tako što će u prvi plan gurati ministre koji su se pokazali kao uspješni u svom mandatu, stoga je za očekivati isticanje uloge ministara Božinovića i Beroša u savladavanju ove krize. Na kraju krajeva, biti ministar u vladi automatski znači i baviti se politikom, odnosno raditi za interes stranke koja te je postavila na to mjesto. No, nadajmo se kako drugi učesnici ove uspješne hrvatske priče neće biti iskorišteni u cilju prikupljanja političkih poena.

Za dobro svih nas ostavite ljude da rade svoj pos’o i maknite politiku iz njihove butige!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here