Ovo morate osjetiti i sami: Hod po dnu jezera Pecki – neprocjenjivo

Autor:Miroslav Šantek
NEMA U NAS KORONE– odgovorili su na moje pitanje sa smješkom ljudi u prostranom dvorištu zaokupljeni svojim svakodnevnim seoskim obavezama na samom kraju sela Gornja Bačuga – vjerojatno najviše nadmorske točke na cijeloj Banovini iz kojeg vodi Put kestena – turistička trasa prema Piramidi i Planinarskom domu Matija Filjak.Cesta se pretvara u šumski put jako dobro obilježen i trasiran od strane HPD Zrin, a zanimljivo je što je na dijelovima potpuno prekriven čudnim kamenjem koje više paše na morsku obalu i čestim vapnenačkim stijenama. Sve je to dno drevnog mora, a nakon samo desetak minuta hoda od Bačuge nalijećem na uvalu i tablu dobrodošlice ukrašenu praznom bocom i limenkom piva koja mi govori da sam upravo ušao s južne strane u jezero Pecko.
PECKO JEZERO je doista postojalo. Radilo se o prirodnom fenomenu, dragulju smještenom na samom vrhu brda Hrastovačke gore. Moj pokojni otac se sjeća da je kao dječak došao na ovo mjesto i opisivao ga kao da se kroz gustu šumu izađe na čistinu i ugleda se velika voda koja blješti na suncu. Kao more na vrh brda. Nešto stvarno čudno i jedinstveno. Bilo je oko njega i ribara i čamaca, bilo je ljudi koji su uživali u njemu, a nestalo je kažu preko noći negdje po završetku Drugog rata. Popila ga zemlja iz samo njoj znanog razloga.Odgovor bi mogao biti u tom vapnenačkom terenu. Jezero Pecki sasvim sigurno postoji negdje duboko ispod zemlje. O njemu su napisane i pjesme, a kruže i legende i priče koje su čak predstavljene javnosti nedavno u obližnjoj Petrinji na vrlo posjećenom igrokazu – Prokletnik s Peckog jezera.
DANAS IZNAD MOJE GLAVE slobodnim i prostranim nebom kruže jastrebovi. U tišini moćnim krilima lebde visoko u zraku.A ja gazim po samom dnu nekadašnjeg jezera i zamišljam kako pored mene plivaju ribe, a iznad moje glave plove čamci. Kad je jezero presušilo, priroda je preuzela ponovno stvar u svoje ruke i narasla je šuma koja je očito nedavno posječena, a dnom jezera dominiraju plastični tuljci koji štite mladice friško zasađenog kestena. To je lijep prizor pošumljavanja drvetom koje je karakteristično za ovaj kraj. I nebo se mršti. Crni oblak je na trenutak donio kratkotrajni proljetni pljusak. Kapljice vode su pale na dno jezera. I mene su smočile, ali nisam se sklonio od njih. Biti mokar na dnu davno presušenog jezera – neprocjenjivo.
Dno nekadašnjeg jezera je danas rijetka šuma. Sjajan osjećaj je stajati na ovom mjestu i zamišljati da je oko vas i iznad vas voda.
Cijelim ovim terenom su jako dobro trasirani i markirani putevi i šumske staze s pločama obavijesti. Ekipa iz HPD Zrin je odradila dobar posao.
Šuma nikad nije sama. Skupina žena probija se šumskim putem iz smjera planinarskog doma i Piramide prema drvenom vidikovcu.
Na dnu nekadašnjeg jezera posađene su mladice pitomog kestena.Ovaj kraj i inače je jedno od najvećih područja kestenove šume u Europi.
S dna jezera kroz granje izranja vrh obližnjeg drvenog vidikovca s kojeg puca pogled na jug – Zrinsku goru, Šamaricu, Petrovu goru, bosanske planine…
U uspavanom selu Gornja Bačuga ljudi još uvijek žive kao i prije puno godina. Uz poljoprivredu i životinje koje im daju meso i mlijeko i novac za preživljavanje

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here