Marija na vrhu brda: Kad se botanika i gitara spoje

Autor:Miroslav Šantek
Vjetar je njihao drveni vidikovac u svom ritmu, a mi smo stajali na vrhu tog škripavog i skučenog prostora.Otvorili smo konzerve piva i pijuckali to božansko piće. Đurđevdan se širio oko ovog mjesta na sve strane svijeta, a pogled sa ovog malog tornja koji dominira vrhom brda pored nekadašnjeg Pecki jezera i u neposrednoj blizini sela Gornja Bačuga i Piramide na Hrastovačkoj gori je spektakularan. Raširila su se zelena brda Banije u nedogled. Sve do Petrove gore, Kozare u Bosni, a lako se stvori osjećaj u glavi da bi da je vidikovac malo viši mogli vidjeti i more. Na drvenim klupama odmorišta ispod nas dvije su žene također pile pivo i glasno raspravljale o mnogim stvarima. Ovo mirno mjesto “daleko” od grada je u ovo korona  vrijeme pravi odmor za dušu i tijelo. A onda su se pojavili novi posjetitelji.
Imala je DSLR Nikonov fotoaparat u rukama i s predanošću i strašću se saginjala prema zemlji i fotografirala biljke i cvjetove. Detaljno je pregledavala teren i sve što joj se činilo zanimljivo je dokumentirala, a primjerke biljki je pospremala u vrećicu. U tom poslu joj je pomogao muškarac koji je bio na ovom zadatku njen pratitelj, vozač i otac.Znao sam da mi je njeno lice odnekud poznato, a onda sam se sjetio. Ova cura svira blues na gitari. Gledao sam je jedne večeri na koncertu u Maloj dvorani petrinjskog Hrvatskog doma u društvu petrinjskog glazbenika Ive Sankovića i raspravljali smo kako se dobro snalazi u rješavanju nekih ozbiljnijih gitarističkih problema tijekom svirke.
Ona je Marija Bučar. Studentica 5. godine botanike na zagrebačkom PMF-u. Ostao joj je još samo završni diplomski rad i odlučila je iskoristiti rodni zavičaj za taj zadatak. Na ovom vrhu brda je došla popisati biljne vrste Hrastovačke gore koja ju je davno očarala. Često se vozila na biciklu ovim krajem i primjećivala bogatstvo biljnog materijala.Postala je pravi stručnjak u tome poslu i uskoro će postati diplomirana botaničarka, a što će dalje još ne zna. Vidjet će što se nudi, ali jedno je sasvim sigurno – Petrinja je dobila još jednog akademski obrazovanog stanovnika kojem će jednog dana i ostati ovaj prastari grad. Marija kaže da Hrvatska ima floru kao jednu od najboljih u svijetu – i priobalni pojas i ovaj naš kontinentalni – upravo je na Hrastovačkoj gori našla neke biljne vrste koje su karakteristične za morske krajeve i to joj je vrlo zanimljivo.
Njen otac Alen joj daje podršku u svemu. Prati je na njenim istraživanjima i lutanjima šumama i poljima i drago mu je što je uspjela doći do kraja školovanja i što se pred njom otvara novo poglavlje života.U svakom slučaju Petrinja treba mladu i svježu krv i Marija je pravi primjer nekog budućeg vremena. A mene i onog basistu koji je vidio svijeta svirajući pozornicama širom svijeta Sankovića je već “dobila” gitarskom svirkom.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here