Gdje smo mi drugi bili?

Foto:YouTube screenshot

Autor: Marjan Gašljević
Na žalost ove dane obilježila je tragična pogibija hrvatskih časnika – pilota u obučnom letu nedaleko Zadra. Izgubljena su dva mlada života, dva časnika, dvojica vrhunskih pilota. Što mi, koji ih ni poznavali nismo, možemo kazati osim iskrene sućuti njihovim obiteljima i kolegama – pilotima i neletačkom osoblju kao njihovoj produženoj ruci te žala za nenadoknadivim gubitkom.
Istovremeno dok se još, maltene, dimilo iz aviona u kojem su ovi mladi ljudi izgubili živote Ministar obrane podnosi ostavku. Zbog vojničke časti, veli.
Navikli na njegovo često „podnošenje ostavke“ mnogi su i ovaj puta očekivali da će ga već sutradan na razgovoru šef Vlade nagovoriti da odustane od ostavke posebno jer ova Vlada broji „zadnje dane“. Međutim ovaj puta Krstičević je ostao pri izrečenom. Osobno smatram da je ministar ovu nesreću trebao „izgurati do kraja“ pa onda, eventualno, razmišljati i ostavci. Ovako mi se ostavka čini kao bijeg iz situacije posebno jer je u dosadašnjem mandatu imao itekako razloga za davanje ostavke. Jedino opravdanje što je nije dao u tim situacijama je da razlozi „nisu bili dovoljno vojnički“.
Tužnije u cijeloj priči je i da njegov šef, Premijer, slavodobitno najavljuje njegov ponovni povratak u politički vrh odmah u slijedećim izborima koje možemo očekivati za šezdesetak dana. Poručnika i natporučnika koji još neispraćeni leže na odru nitko i ne spominje, spašava se general.
O njegovom ratnom putu i s nekim prijeporima ne bih. Ta, komu od nas koji smo proveli cijeli rat na ratištu i kao vojnici i visoki časnici neće netko naći trenutke i mjesta gdje nam je naše „savršenstvo“ pokleknulo. Znam samo da smo ranjene i poginule suborce uvijek i pod svaku cijenu izvlačili.
I dok ga stranački Bačić pokušava opravdati „emotivom“ ali i „oštećenjima iz rata“ osobno se pitam imamo li mi drugi pravo na kojekakve „popuste“ zbog tih „oštećenja“?
I kad, naravno, za šezdesetak dana kao i za ovaj jedan, poručnik i natporučnik ostanu u sjećanju i tuzi samo svojih najbližih izborna mašinerija gurati će priču o „emotivnom“ ali ne i „oštećenom“ generalu koji će im pouzdano donijeti više od 808 glasova.
Puno se je puta do sada pokazalo da politika u vojsci i nije nešto dobra stvar. Radi te „nedobre“ stvari svojevremeno je tadašnji predsjednik Mesić „zahvalio“ 12-orici generala koji su mu, kao Vrhovnom zapovjedniku, na neki način otkazali poslušnost. Među njima bio je i rečeni Krstičević. O kontraverznom Mesiću možemo svašta kazati ali, činjenica jest, izabran je u demokratskim izborima većinom glasova. Postoji li, dakle, pravo časnog vojnika na otkazivanju poslušnosti? Zanimljivo bi bilo prisjetiti se, eto, na Dan pobjede nad fašizmom u Europi, Rommelova promišljanja i dvojbi.
Skoro svakodnevno naiđem pored jedne trgovinice u prigradskom naselju pred kojom po cijele dana sjedi i cucla pivo grupica branitelja koji neki svoj rat još nisu završili ili im nitko nije rekao da je rat gotov. Jesu „oštećeni“ tim ratom ali oni, u svojim već podavno poderanim i dobrano ofucanim dijelovima maskirne odore, i dalje ratuju. Piju na teku i ratuju. Oni nemaju, kao ni ja, a mena znaju priupitati za rundu i čuditi se kako kao visoki časnik nemam (uvjereni su da lažem – od kud sreće da su u pravu) za „zavrnuti“ im rundu. Volio bih da oni „časno“ imaju stotine tisuća eura na računu, milijune vrijedne nekretnine i hrpe dionica i udjela i najprofitabilnijim firmama koje ostvaruju milijarde u poslovima s, i nama, voljenom Domovinom. I onada se, s pravom, pitamo: „Gdje smo mi to bili kada imamo samo oštećenja a ne i časti?“
A časnom poručniku i natporučniku neka je Bog milostiv i laka Hrvatska zemljica.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here