Kad je vidio što radim i vozač kamiona je podigao palac u vis u znak odobravanja

Autor:Miroslav Šantek
Cesta dosta vijuga. U posjednje vrijeme je malo proširena i omogućuje lagodniju vožnju od Bresta Pokupskog do odranskog ulaza u Sisak. I u ovom trenutku, svibanjskog predvečerja okupanog zlatnim suncem, nešto oko 19 sati na njoj se mogu vidjeti radnici u odijelima jarkih boja kako neke velike cijevi polažu u njenu utrobu i uvelike otežavaju promet. Kad se prođe selo Vurot, stvari se nekako, vrate u normalu i otvori se na trenutke širok pogled uz lijevo kućama naseljen prostor i i desno na velike livade lijeve obale Kupe. Putnik može vidjeti kroz krošnje drveća vrh Gavrilovićevog silosa u Petrinji iza sebe i osunčane zadnje katove nebodera sisačkog Zibela u daljini. Stara Drenčina širi ruke onima koji ulaze u nju, a na samom tom širokom ulazu u oko mi je upao grandiozan prizor koji me nagnao da zaustavim automobil pored puta, upalim sva četiri žmigavca i otvorim svoju foto torbu.
Nesputani.moćni i razigrani konji pored Kupe na ulazu u Staru Drenčinu
Tamo u daljini, na zelenoj livadi bogate travnate površine, tik uz samu Kupu, manje krdo konja je uživalo u posljednjim zrakama sunca. Trčkarali su prostorom, izležavali se, glasali se i čekali svog gospodara da ih povede negdje njihovom domu na počinak. Graciozna, mišićava i moćna tijela ovih životinja kojih u ovolikom broju baš ne možete vidjeti često i svagdje su magnetskom privlačnošću privlačila poglede mnogih vozača i putnika automobila koji su prometovali ovom cestom, a jedan kamiondžija vidjevši što radim je trubnuo i podigao palac u zrak u znak odobravanja.
Ulaz u Sisak preko Zelenog brijega. Posljednje zrake sunca osvjetljavaju urbani teren, tako drugačiji od nedalekog mjesta gdje je u prirodi uživalo krdo konja

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here