02.08.2010., Zagreb - Ljetna stanka u radu Hrvatskog sabora. Prazne klupe. Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Autor: Marjan Gašljević

Mnogi su, kao, iznenađeni i zatečeni iznenadnom odlukom o raspuštanju Sabora i utrčavanjem u Parlamentarne izbore. Još u siječnju sam promišljao o izborima krajem svibnja ili u lipnju i ako u potpuno drugim okolnostima koje su se, na žalost, potvrdile i još ojačale pandemijskom krizom koja je u tijeku ali i teškom gospodarskom krizom koja je za vratom.

Plenković si je osigurao ono što mu je bilo najvažnije. Osvojio je mjesto Predsjednika Stranke te se okružio s dijelom ljudi koji su, neki pragmatično neki programski, na njegovoj strani. S takvim backgroundom komotno ulazi u izborni proces gdje o svemu praktički može odlučivati sam. Posebno je zanimljivo ovo uklizavanje u izbore jer Plenković i najuže društvo nisu proveli izbore na razinama od Temeljnih ogranaka do Županijskih odbora što itekako govori o stranačkoj „demokraciji“ i iz te se činjenice može izvući mnogo poruka.

Sabor će se, dakle, raspustiti u ponedjeljak od kada teče rok do 60 dana u kojem se moraju izbori raspisati. Sabor je, u principu, već poodavno „raspušten“ u gotovo svim elementima osim elemenata benefita. S raspuštanjem Sabore očekujem i „raspuštanje“ korona krize.

Famozni Stožer koji je u početku „pokupio“ simpatije građana na svojoj stručnosti i sigurnom upravljanju zdravstvenom krizom nepovratno je izgubio povjerenje građana u trenutku kada je pojedine odluke podredio, ne zdravlju Nacije, već političkim potrebama vladajućih. Upravo na tom tragu kao i na tragu činjenice da već u svibnju zaškripilo s isplatama „pomoći za očuvanje radnih mjesta“ poslije raspuštanja Sabore slijedi „raspuštanje“ korone. Već smo dopustili slobodno bauljanje po i do Hrvatske bez ikakvih uvjeta osim tzv. savjesti pojedinaca tako da je samo pitanje trenutka kada će mo i službeno korona virus sta viti „ad acta“. Kako ono neki dan netko reče: „Ako imaš temperaturu, kašlješ, teško dišeš to nije korona, to je obična gripa.“ Naime, u duhu škripuckanja isplate uslijed, očito, prazne državne blagajne i trenutka kada je i sitniš „iz kauča“ pokupljen dobro dođe svaka kunica koju bi mogao u kesu ubaciti hrabri ili avanturistički nastrojen europski turist. A što s građanima i virusom s kojim, odjednom, moramo učiti živjeti? Pa eto, ako i dođe neki „drugi val“ to će, taman, biti poslije ljeta i sezone, ma kakva ona bila, proći će izbori, instalirati će se neka Vlada koja će građane opet satjerati u karantene, ono malo eventualno novca zarađeno u toj i kakvoj – takvoj sezoni potrošiti će se za vrijeme „tehničke vlade“ a onda ništa neće prijećiti da se krene u „mjere štednje“. A pod prijetnjom „drugog vala“, ma uzeli ti i cijelu plaću ili mirovinu, usudi se štrajkati ili prosvjedovati.

Pokorne stranačke vojske će, dakle, nadajući se pokojem bonbončiću, strpljivo čekati u redovima i na plus 40 da bi zaokružili listu koju su im rekli da je njihova. Stranački aktivisti dijeliti će maskice u stranačkim bojama, ta koji DIP može masku, ma što na njoj pisalo, proglasiti izbornom promidžbom i zabraniti je, tako da će mo i prije nego izaberemo imati punu gubicu nekog „svog“ favorita.

Sva radost raspuštenog Sabora biti će nam u činjenici da više, oni koji imaju mentalne snage sada gledati, nećemo morati viđati neke žetončiće, lopine i lopčiće, lažove i lažovčiće, sitne i krupne prevarante koji nam se smješe u brk i jedni drugog nazivaju „uvaženi“.

A ne, neće njih nedostajati, nedostajati će nama samo vremena da skužimo, za one nove koji uđu, da su još gori od prethodnih. E pa, raspustite se, nećete dugo.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here