Autor:Miroslav Šantek
The Last Dance je američka sportska dokumentarna miniserija iz 2020. godine s fokusom na Chicago Bullse 1997–98. Na onaj čuveni NBA tim predvođen Jordanom, Pippenom, Rodmanom.. i naravno, našim Kukočem. Ovaj aktualni dokumentarac je vrlo gledana stvar ovih dana i trebao mi je neki košarkaški stručnjak za razgovor uz kavu, a izbor sugovornika mi se nametnuo sam po sebi. Naime, u Petrinji živi Siniša Rogulja poznatiji kao Rubens, hodajuća i živuća enciklopedija košarke, debelo i nepovratno navučen na ovaj sport, a veliki mu je plus što sluša grupu Black Sabbath, sviđa mu se zajebancija TV emisije Noćna mora i čita PS portal.
I tako je Rubens stigao ovog kišnog proljetnog utorka na terasu kafića usred Petrinje, na kako kaže prvu Covid kavu, a razveselio ga je razgovor o košarci. Šest banki mu je na leđima, polako se sprema za mirovinu, ali od košarke, kaže, nikad neće odustati. Dok je god živ. The Last Dance je njemu poznata stvar već od prije dvadeset i kusur godina. Nije navijač Bullsa, već Boston Celticsa i Zadra, ali apsolutno poštuje sve što je ova ekipa iz Chicaga tih godina uspjela osvojiti. Poznate su mu sve anegdote i čarolije koje su radili Jordan i ekipa. Misli da su se i on i Pippen bojali Kukoča kojeg nikad nije gledao uživo,ali smatra da se radi o jednom od najboljih svjetskih košarkaša ikad i da je potpuno nepravedno što Kukoč nije dobio više prostora u tom dokumentarcu. Sviđa mu se i Jordanov nevjerojatni pristup treninzima koji je bio ubitačan. Radilo se o dva, tri treninga na dan. Fizička sprema uz smisao za praćenje igre je najvažnija. A ovi dečki su bili istrenirani do krajnjih granica i mudro složeni u tim koji je u to doba  pobjeđivao, a nikad se nisu pravili “važni” Oni su jednostavno bili samouvjereni, ali nisu nikad podcjenjivali protivnika. Ali davno prije te dinastije Bullsa, Rubens misli da je i Cibona u europskim uvjetima bila vrlo slična njima. Skupina talentiranih pojedinaca se u određenom trenutku sastala i rasturala sve ispred sebe.
Nezaobilazan je bio razgovor i o Barceloni 1992. i prvom i jedinom pravom američkom Dream Teameu i utakmici protiv Hrvatske u finalu.  Dobro smo se držali prvo poluvrijeme.Koš Arapovića i naše vodstvo ih je presjeklo, a dobili su nas na snagu. Na istu onu fanatičnu istreniranost do krajnjih granica, jer je ipak su to bili najbolji američki košarkaši. Sve legenda do legende koji su nam najviše koševa dali iz kontre, a ne iz igre. Tu se vidi da smo im jako dobro parirali. Naravno, tu je već počeo “okršaj” Jordana i Pippena na Kukoča, a Petrović ih je klasično razvaljivao kako je samo on to znao. Rubens je tog vrućeg, ratnog ljeta 1992. bio hrvatski branitelj i utakmicu s Amerima je gledao u zanimljivim uvjetima. Na livadi jednog sela pored okupirane Petrinje našli su se u društvu doktor Miroslav Gregurinčić – Grga i on. S jednim televizorom bez antene i s lošom pozicijom signala. Iznijeli su TV na livadu, a Rubens je u ruci držao antenu i pokušavao stabilizirati signal. Kaže – doista je to bila utakmica za pamćenje.
Genijalca po imenu Dražen Petrović svatko zna, a zanimljiv je podatak da je nakon osvajanja naslova prvaka Europe jedne večeri gostovao i u Petrinji na nekoj košarkaškoj tribini. Petrović je bio jedan i jednini. Vrlo sličan Jordanu po želji za pobjedom i teškom zalaganju i treninzima. Kod njega je sve bilo perfektno osmišljeno i ostvareno. Nažalost, poginuo je mlad, a Ameri su tek poslije shvatili kakav je on bio dragulj. Baš kao i mnogi košarkaši “naše gore list” kojima je on širom otvorio NBA vrata. Danas se košarka mijenja. Uvijek je to ista igra istih pravila i uvijek će biti zanimljiva. Dolazit će neki novi Jordani, Petrovići ili Kukoči, ali na neki sasvim drugačiji nastup i drugačije priče. I dalje vrijedi isto pravilo. Koliko možeš svoj život uložiti u trening, toliko možeš i postati slavan i dobar. Okupljaju se i dobre ekipe. Sviđaju mi se ovi današnji klinci iz Gorice. Vode ih dobri mladi treneri, a oni su postali uigrana ekipa. Tu je i naš Petrinjac Mazalin……ima materijala i talenata i u našoj ligi. Prvo moraš kod kuće biti dobar, a onda se sve otvara.
I mogli smo tako razgovarati do zatvaranja kafića.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here