#Me Too

Prije dvije godine, poslije optužbi protiv holivudskog producenta Harvey Weinsteina, pokret #MeToo je postao poznat. Taj pokret je star više od deset godina ali nitko nije mario jer, žene koje su bile uznemiravane seksualnim napadima, nisu bile poznate. Pokretu su se priključile poznate glumice koje su morale s tim Harveim najprije ići u krevet  da bi dobile ulogu u filmu. One su kasnije objavile što im se sve dogodilo (s više od 10 godina zakašnjenja) pa su raskrinkale tog nasilnog Harveja. Harvey je sad u zatvoru. Pridružio mu se Placido Domingo – poznati tenor, koji je isto tako često uskakao u krevet s mladim curama protiv njihove volje – jednostavno zato što je bio poznat. Takvih tipova ima više: Bill Clinton (Monica Lewinsky) pa sad i ovaj novi kandidat za predsjednika Amerike Joe Biden koji je prije dvadesetak godina u hodniku zgrabio jednu studenticu koja je bila na stažu u njegovom uredu. Takvi tipovi se naravno, ničega više ne sjećaju, a ženama je skoro nemoguće dokazati nešto što je bilo prije deset i više godina. Neke stvari uopće nisu istina. Među ženama ima naravno svakakvih tipova. Neke izmisle situaciju i probaju izvući kakvu lovu za odštetu. Ponekad im to i uspije. Ako je istina da su seksualno zlostavljane ili ako su primorane na bilo kakvu seksualnu radnju protiv svoje volje, onda ja to osuđujem. No, dogodi se da se cijeli događaj izmisli pa se muškarac nađe u stvarno lošoj situaciji. Evo dat ću vam primjer koji sam doživio iz blizine. Jedan od mojih inženjera, nazovimo ga Hari, (kao Hari Mata Hari)  imao je poseban hobi. On je svaki vikend, u punoj opremi, išao u šume u Holandiji ili Belgiji. U svom ruksaku je nosio hranu, šator, vreću za spavanje i naravno, dalekozor i foto kameru. Njegov hobi je bio promatranje ptica. I tako je Hari godinama išao po šumama i gorama i promatrao ptice. Ako slučajno naleti na kakvu posebnu pticu, e onda ju je morao uslikati pa bi se hvalio kako je vidio pticu koja ne živi u Holandiji nego je zalutala i došla  na primjer, čak iz daleke Rusije.
U Holandiji ima nekoliko udruženja ljudi koji gledaju ptice. Ako se pročuje da je u nekom kraju Holandije viđena neka egzotična ptica, onda se stotine tih pticoljubaca upute na to mjesto da je vide. Dakle, takav je i moj Hari.
Naš ured u firmi ima oblik kvadrata, a u sredini kvadrata je plato, terasa od nekih 20X20 metara. Na toj terasi ima nekoliko stolova gdje možemo sjesti i sastančiti ako je lijepo vrijeme. Osim stolova, ima i nekoliko velikih kutija u kojima je zasađeno grmlje i cvijeće. Tek toliko da vidimo malo prirode. Jednog dana je Hari uočio aktivnost u tom grmlju. Tamo je gnijezdo radila nekakva ptica. Pošto je taj grm bio dvadesetak metara od njegovog radnog stola, Hari je odlučio da slijedeći dan na posao donese dalekozor pa da vidi kakva je to ptičica koja pravi gnijezdo i da se riješi taj misterij. Da li je to crvendać ili pastirica ili nešto drugo. To je bio veliki rebus za Harija. Dođe Hari na posao i odmah stane uz svoj prozor i zabulji se s tim dalekozorom u to žbunje. Trebalo mu je dosta vremena buljenja i čekanja dok nije zaključio da je to crvendać definitivno, a ne vrabac ili pastirica nego baš crvendać. Slijedeći dan odmah u 9:30 dođe mi poruka da Harija žurno pošaljem na razgovor našem direktoru. Zbog čega? Nitko ne zna. I ode tako Hari na razgovor. O čemu se radi, pitate se. Pa o slijedećem:
Iza tog grmlja s crvendaćem je prozor Odjela ljudskih resursa. Tamo rade dvije mlade cure, šminkerice i blondine. Jedna je vrsta Kristine Mandarine ali dva broja manje. One su u jednom trenutku vidjele Harija kako ih promatra kroz dalekozor. Odmah su pomislile da ih neki prostak iz inženjeringa gleda. Vi vjerojatno znate što se kaže o inženjerima? Inženjeri su kao mašine. Oni se zaustave samo zbog podmazivanja. Mom Hariju nije bilo ni na kraj pameti da su te cure iza grma i da su tako nešto izmislile. Te cure su najprije pomislile da Hari njih gleda i ima neke seksualne ideje. Uopće nisu vjerovale da se radi o gledanju ptica i Harijevoj dilemi da li je to crvendać ili pastirica. Hari je dobro prošao i sve se završilo bez nekih posebnih problema ali te cure mu se nikad nisu ispričale rekavši npr.“ Izvini Hari, bio je nesporazum.“ One su vjerojatno još uvijek uvjerene da je Hari njih gledao iako ima barem 70 inženjera koji ga poznaju i znaju da je pasionirani promatrač ptica. Eto, to je pokazuje da je #MeToo vrlo opasna stvar. To je u stvari “moja riječ protiv njezine riječi”. A dokaz je teško dati, a pogotovo se teško obraniti od te klevete.
Tko je u pravu? Teško je znati. Hari je dobar čovjek, a ovako nešto mu se potrefilo. Ponekad i dobri ljudi kao Hari nalete na rospije kao te dvije umišljene, samodopadne cure iz moje firme.
By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here