saplela sam se o tebe
o taj tvoj način
smijanja kojim razgrćeš
mrak u sobi
pa me ovlaš dotakneš kožom

razgoriš vatru u kaminu

sapletena
spuštam školjke u bunar
njihovu srebrninu
koja obasjava dno

u jutrima gledam
niče tvoje lice
sedefasta slika grada
prozirne ploče i muzika

ruke mi svezane u čvor masline
u stoljetni miris povijesti
tržnicu na kojoj tražim
ostatke seobe kroz vrijeme

o tebe sam se saplela
zakolutala noć u grlu riječi

ugnijezdila sam mošus
njime zovem biljke i puno kiše

nižem slike oko vrata dana
sjećaju na priče koje mi govoriš

o tebe sapletena
bliješte mi koljena u krošnji
zatvaraju kružnicu oka
samo zjenica čuva tvoje korake
uvijek bučno dišu

u njima sam sakupljeno voće

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here