Ginko biloba

Ginko biloba je vrsta japanskog oraha. Kažu da je iz doba mezozoika (mezozoik je vrijeme između 248 do 65 milijuna godina). Dakle, dinosaurusi su u to doba hodali zemljom. Kažu da je to drvo jedina vrsta bilobe iz toga doba koja još postoji. Ime „ginko“ je nastalo od japanskog ‘ginkyo’, što bi značilo srebrna breskva. Još da napomenem da ginko uopće nije porijeklom iz Japana nego iz Kine. Riječ ‘biloba’ znači dva zaliska i u stvari, kaže nešto o tom listu. Dakle, srebrna breskva s dva zaliska na listu. U Europi je poznat i pod nekim drugim imenima poput: slonovo drvo, djevojačka kosa, vilina kosa, stablo hrama, srebrna marelica, stablo djed-unuk, a kod nas japanska lijeska. Poznat je i po svojoj ljekovitosti, ali o tome ne govori ova priča.
Moglo bi se reći da je takvo drvo stvarno nešto posebno. Ginko kažu, ne raste u prirodi nego se sadi i uglavnom se nalazi u Japanu i Kini pored njihovih samostana. U Topuskom se tim ginkom toliko hvale da je to jedno čudo. Evo što kažu Topličani na internetu:
„Na izletu austrougarskih časnika, članova Austrijskog botaničkog društva, sam austrijski car Franjo Josip (Franz Josef) predložio je da se u Topuskom zasadi park po uzoru na engleske parkove, u to vrijeme vrlo popularne u Europi. Botaničari su pomno razradili planove, odabrali vrste drveća, utvrdili staze i vrlo brzo nastao je neobično lijep i raslinjem bogat park čije blagodati koristimo još i danas, gotovo 200 godina kasnije. I danas u parku ponosno stoje dva stabla ginka bilobe, pravog botaničkog rariteta koje je preživjelo ledeno doba i za koje je Charles Darwin rekao da predstavlja jedini živi biljni fosil na svijetu.“
I  tako dođem ja u Topusko i pitam nekog Topličana gdje je to drvo ginko biloba? On nema pojma što ga  pitam i misli da sam lud. Onda pitam nekog na recepciji u hotelu, a on mi kaže – pa valjda tu negdje u parku. Gdje? Ne zna. A gdje je sekvoja? Kažu da u Topuskom ima i sekvoja. Pa gore na Nikolinom Brdu, kaže mi on. Gdje na brdu? Opet ne zna.  Prošetam se malo parkom i nakon pola sata nađem ja to stablo ginka. Sekvoju nikad nisam našao jer mi se nije išlo na Nikolino Brdo. Stvarno, taj list ginka ima dva zaliska i podsjeća malo na srce. Sve u svemu, drugačiji list nego smo naučeni da vidimo na drveću. Ja sam si stvarno mislio da je to drvo nešto posebno iako mi je bilo malo čudno da Topličani uopće nemaju pojma gdje to slavno drvo raste i gdje se nalazi u njihovom parku. Najgore od svega je da su Topličani na internet stavili sliku platane umjesto ginka. Ako već tog ginka spominju, barem da ga na neki način označe da ga se može pronaći.
Tu zgodu i tog ginka sam skoro zaboravio. Ali jedan dan sam išao u posjetu jednom mom pajdašu (inženjeru iz firme). On živi u gradu Hilversum nedaleko Amsterdama. U blizini njegove kuće je ulica s drvoredom, barem kilometar dugačka. Cijeli drvored je bio u stvari napravljen od drveća poznatog pod imenom ginko biloba. Odmah sam prepoznao list i nema nikakve sumnje da je taj drvored napravljen od  stabala ginka. Dakle, taj raritet iz Topuskog nije ništa posebno. Tog drveća već ima toliko da se njime svinje mogu hraniti. Eto, ginko ko ginko – ništa specijalno.
Ali, priča ide dalje i nastavlja se u Puli. Tamo je Mutilska ulica koja ide od pulske tržnice prema kružnom toku na zaobilaznici gdje se ide za Medulin. U toj ulici je rasadnik Istra-sjeme. Tamo sam malo prolunjao zajedno s mojom boljom polovicom. E, upravo tu smo našli sadnice ginka bilobe koje su koštale 40 kuna. Sad si mislim – pa kad Franjo Josip to može, kad Topličani mogu, kad Charles Darwin zna za to i kad je sve to iz mezozoika, onda ću si i ja priuštiti jednog ginka bilobu. I kupim ja jednu sadnicu i donesem u svoj vrt u Holandiji pa ju zasadim. U međuvremenu se taj moj ginko lijepo primio i narastao 6 metara. Izgleda da mu klima u mom vrtu odgovara pa dosta brzo raste. Osim toga, baš je lijepo drvo i ima taj specifičan list. Moja bolja polovica je još uvijek ljuta na mene što sam ginka zasadio baš na tom mjestu, a ne jedan metar na desno. No sad je kasno za promjenu mjesta jer moj je ginko prevelik za transplantaciju. Ja ću do kraja mog života strpljivo slušati kako mi moja bolja polovica prigovara što je nisam poslušao.
Topličani svog ginka ne mogu naći u njihovom specijalnom topličko-engleskom parku ali ja svog ginka vidim svako jutro čim pomaknem zavjesu na prozoru. Da neko ne pomisli da je cilj ove pripovijetke da se rugam stanovnicima Topuskog. Ma ni govora. Cilj je naglasiti da danas ginko biloba nije ništa posebno. Ima ga na svakom koraku. Samo ga treba prepoznati. Uopće ne treba ići u Topusko i tražiti ga u parku.
By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here