KRK

Putopis Višnje Kovač Vezmarović

Na otoku Krku dosad smo bili nekoliko puta, ali uglavnom na kupanju ili eventualno na obilasku nekog grada dok su djeca bila manja. Sad se otvorila mogućnost da upoznamo i planinarski dio. Ni u snu nisam sanjala da ovakva staza i kanjon postoje na jednom otoku!

Krenuli smo do kanjona Vrženica. Birali smo oblačno vrijeme jer staza je cijelo vrijeme po kršu i skroz je otvorena. Naravno da je nakon pola sata hoda oblaka nestalo, sunce je zapržilo, a mi već nakon 15 minuta totalno lipsali! Ali vrijedilo je.

Staza počinje kod recepcije kampa Bunculuka, prolazi kroz polje brnistre koja je u punom cvatu. Dalje se penje dosta strmo po kršu i stijenama, ali stajali smo svako malo. Što zbog pogleda koji oduzima dah, što zbog divljenja cvijeću, a što zbog sunca. Društvo su nam povremeno pravile ovce koje ovdje pasu. Nakon 3 km hoda, stižemo do ulaska u kanjon Vrženica. Kakav kanjon! Dio je lagano prohodan, a dio se prolazi četveronoške pa i sjedeći i spuštajući oprezno noge prema dolje, tražeći oslonac. Svaki put kad bismo stali da se divimo tim stijenama, ja sam pomislila, to je to, prošli smo kroz najljepši dio. Da bi me samo par metara dalje, prizor opet zatekao i ostavio bez daha. I tako punih 2.5 km. Na kraju izlazimo na plažu Vrženica, što je baš zgodno za malo leći i odmoriti se od napora jer ovo je bilo napornije nego sam očekivala. Dalje nas put vodi uz more, prolazimo još nekoliko uvalica i na kraju stižemo opet do kampa Bunculuka samo s donje strane. Ukupno 8 km i 4 sata hoda.

Neki ljudi idu obrnuto, ja to ne bih preporučila. Prije svega po nekim stijenama u kanjonu se lakše spustiti jer su dosta glatke. Da smo se morali penjati to bi išlo puno teže. Dio uz more je najlakši dio staze i radije sam njega prošla već umorna i klecavih nogu, nego dio po stijenama koji smo mi prošli na početku. Osim toga nakon 6.5 km napornog hoda po suncu, dobro dođe malo leći na plaži, okupati se.

Drugi trek koji smo odradili na Krku je Mjesečeva staza. Polazna točka za ovu rutu je crkva sv. Ivana i dužine je 3 km. Ovdje se radi o laganoj šetnji, ne pretjerano strmoj, od sat vremena. Cijelim putem šeće se kroz gustu borovu šumu pa je ugodno. Putem se pruža prelijep pogled na more i Bašku. Na vrhu je Mjesečev plato s kojeg dalje možete ići u nekoliko smjerova- najdalje je Diviška udaljena 3.5 km. Radi se o šetnji po livadama na platou u sred otoka, livadama koje presjecaju suhozidi i krajolik je stvarno prelijep. Mi smo to ostavili za neki drugi puta i odlučili se spustiti dolje do Baške jer je već bilo vrijeme za ručak, a i još jedna staza nas je čekala.

Ovaj kamenjar ovdje je prirodno stanište poskoka. Na ulaznim vratima na plato netko je objesio jednog što nije baš najugodniji prizor, ali je dobar podsjetnik na prirodu koja nas okružuje.

Treća staza koju smo ishodali je uspon na Bag. Kreće se s plaže iz Baške. Staza nije teška, trebalo nam je 45 minuta do gore. Budući ima dosta sitnog kamenja poželjne su cipele ili tenisice za planinarenje. Na vrhu je pogled na more i otok Prvić fenomenalan.

Za ovo kratko vikend putovanje, posjetili smo još i Vrbnik.

Vrbnik je pravi mediteranski gradić s kućama stisnutim kao u grozdu. Unutar zidina ima brojne tijesne i vijugave ulice, a mnoge od njih su i slijepe. Kako je lijepo šetati njima bez nekog plana, izgubiti se, pa se vraćati jer vidiš da dalje nema. Meni se od svih krčkih gradova ovaj najviše sviđa. Tu bih mogla provesti sate. Sad je posebno lijepo jer su sve te uličice prazne.

U Vrbniku se nalazi i najuža ulica na svijetu, Klančić, široka svega 43 cm! Dobra prilika za provjeriti moram li na dijetu!

Vrbnik je stoljećima bio i glagoljaško središte pa se na njegovim kućama povremeno mogu i naći takvi natpisi, iako ih je malo.

Mi smo bili smješteni u Baškoj, sad se mogu naći povoljno apartmani. I sama Baška je simpatično mjesto sa uskim uličicama, a mene se posebno oduševila kućna vrata različitih boja.

Otok Krk je otok glagoljice. U Jurandvoru je pronađena Baščanska ploča. Iako se original čuva u HAZU u Zagrebu mi smo htjeli posjetiti i samu crkvu. Nažalost bila je zatvorena, jer zbog cijele ove situacije s coronom nema turista ni organiziranih grupa, ali lijepo ju je vidjeti i izvana.

Na Krku se nalazi i špilja Biserujka. Mi smo u njoj bili prije 15 godina pa ću staviti jednu staru sliku jer ovaj vikend nije bila otvorena. Radi se o špilji iznimne ljepote u kojoj se nalazi nekoliko živih bića koje su endemi što znači da ih ima samo ovdje na Krku i nigdje drugdje u svijetu.

Otok Krk ima 300 km staza za hodanje raspoređenih po cijelom otoku.  Mi smo ovaj put bili kratko i više od ove tri staze nismo stigli. Prema nekim ljestvicama ove tri staze i spadaju u najljepše staze na Krku. Meni osobno je staza do kanjona Vrženica jedna od najljepših u Hrvatskoj, uz Premužićevu stazu na Velebitu i Zavižan. Naši otoci su pravo blago jer, osim kupanja , imaju ponudu aktivnosti za cijelu godinu. U proljeće je vjerojatno najljepše jer priroda je toliko lijepa i sve je u punom cvatu. Sve pršti od boja cvijeća. Sada sam vidjela neke kaktuse u cvatu što inače nikada nisam.

Nadam se da ćete posjetiti Krk što prije. On to svakako zaslužuje.

Više informacija na vikytravels.blogspot.com ili Facebook stranici Viky travels.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here