Džaba ste krečili

Autor: Marjan Gašljević

Predizborni dan uvijek su puni događaja međutim ovo malo dana što je preostalo do parlamentarnih izbora 5. srpnja, ako se dan po jutru poznaje, biti će itekako puni, prepuni čak. I ako uvjereni da je dio tih događanja kao, recimo, odjednom uhićenja mnogobrojnih poznatih osoba samo predizborna šarena laža, bacanje prašine biračima u oči. Otpisani stranački kadrovi malo se „provodaju“ po „institucijama“ pa ih se onda prepusti uživanju u dobrima koja su se slučajno prelili u njihov portfelj. A da „institucije“ nešto rade oko njihovih nepodopština povremeno će nas podsjetiti odvjetničko prenemaganje i glumatanje pred kamerama kojim javnost ubjeđuju o savršenoj nevinosti njihovih klijenata.

Ova klasika postaje nam pomalo dosadna u svom svojem praznom ponavljanju za razliku od glumatanja oko nesretnog koronavirusa koji nam je potpuno nova priča. Oko ove epidemije koja je poharala Hrvatsku i Svijet u zadnjih nekoliko mjeseci previše toga je nejasno kako nama laicima tako i, izgleda, struci. Od raznih teorija zavjere pa to stručnih ekspozea nedvojbeno je i stvarno samo da ljudi umiru.

Hrvatska je odreagirala na prijetnju virusa i u usporedbi s drugima ostvarila odlične, valjda, brojčane pokazatelje. Hrvatska je taj, izgleda, dobar rezultat skupo platila. Desetine pa i stotine tisuća ostalo je i ostaje bez posla a analitičari nagađaju i straše nas da je to tek početak. Virus koji je „ubio“ stotinjak građana ogolio je sav jad i bijedu poslijeratnih hrvatskih politika. Ono što je vrijedilo a bilo je na nekakav način stvar „slučaja“, u Hrvatskoj se i inače previše toga dešava „slučajno“, bio je hrvatski turistički slučaj koji danas postaje hrvatska Baba Roga. S propašću industrije, poljoprivrede i stočarstva davno su se hrvatske politike pomirile. To su, naime, stvari koje „smrde“. Nama su primamljiviji „mirišljivi“ strengeri koji su nam dopuštali da ih beskonačno i bezsramno deremo u ime sunca i mora. Miliji su nam u bezukusni i tko zna čime prskani povrtlarski, vočarski ali i mesni i drugi proizvodi iz neke Nigdjezemske koje su, uz jebačke marže, uvezli neki likovi obrijanih glavuša sa sunčanim naočalama i u najmrklijoj noći od našeg „smrdljivog“ proizvođaća.

I dok smo mi mali, obični građani skrušeno slušali i disciplinirano provodili naputke famoznog Stožera a ti nas naputci i dalje „peru“ odjednom se skoro sve mijenja. Ne, ne mijenja se nama malim, običnim mi i dalje držimo socijalnu distancu u prepunim vlakovima, autobusima, trgovačkim centrima. Držimo i tu famoznu socijalnu distancu čekajući u kilometarskim redovima pred hrvatskim bolnicama koje zjape prazne, ono malo ispravnih dijagnostičkih uređaja rijetko zazuju i to, ako ti se posreći, pa te hitna pomoć pokupi negdje na cesti s dušom već napola vani. Umiranje, dakle, od svih boleština je dozvoljeno i preporučljivo osim od koronavirusa. Zbog statistike.

I tako dok mi mali i obični još uvijek čučimo pod raznim naputcima turistima koji će napuniti praznu hrvatsku kasu otvorene su sve granice. Moli ih se, čak, da nahrupe u Lijepu našu. Jedina im je obaveza da se jave liječniku ako slučajno zamijete da imaju simptome koronavirusa. Za turiste-koronaše čak će se u hotelima organizirati posebne ambulante.

A drugi val epidemije, govore stručnjaci, sigurno dolazi. U maniri dobrih surfera kažem, naš val.

E pa džabe smo krečili. Skoro kao i učitelji u svojih 36 dana štrajka. Zašto bi oni sada popustili u nečemu što su im „odgovorni“ političari potpisali? A koliko je općenito povjerenje u te „odgovorne“ govori sama činjenica odbijanje „Cro-kartice“ s 2500 kuna u korist keša na račun u iznosu 1500 kuna.

„Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.“ Džabe smo, uglavnom, krečili ali, za to, nismo džabe sasjekli šume (Hrvatske) prostorno u veličini Varaždinske županije. Možda, nekad, doznamo i u čiju korist.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here