Dejan Dejanović – Pohvala Grada Siska za rezultate u sportu

Autor: Marjan Gašljević

Za rezultate postignute u razvoju sporta, odnosno doprinosu opstanka hokeja na ledu u Sisku i unapređenja hokeja na ledu u Sisku, grad Sisak povodom Dana grada i blagdana zaštitnika grada svetog Kvirina dodjeljuje Pohvalu iz područja „Priznanja iz sporta“ Dejanu Dejanoviću hokejašu i hokejskom treneru, te je time prezentirao Grad Sisak kao grad sporta u Hrvatskoj i u međunarodnim okvirima.

Dejan Dejanović je svoj rad posvetio hokeju na ledu u Sisku. Prošao je cijeli omladinski pogon u KHL Sisak i u seniorima postao kapetan momčadi. Osim u KHL Sisak u sezonama, od 2005. do 2008. godine nastupao je za KHL Zagreb. Obrazovao se za trenera na Kineziološkom fakultetu te stekao trenersku licencu. Povratkom 2009. godine u Sisak, vraća se u seniorsku momčad KHL Sisak gdje, uz igranje, postaje trener i preuzima brigu o mlađim kategorijama igrača. Kroz svoj doprinos i zalaganje u klubu, ponovno postaje kapetan seniorske momčadi i jedan od motivatora održivosti hokeja u Sisku na starom klizalištu. Izgradnjom Ledene dvorane „Zibel“ postaje trener i igrač seniorske momčadi te trener juniorske momčadi. U Hrvatskom hokejaškom savezu postaje pomoćnik izbornika reprezentacije Hrvatske U20 na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo održano u Južnoj Koreji.

S Dejanom Dejanovićem ovogodišnjim laureatom u sportu porazgovarao sam, a gdje drugdje, pred sisačkom Ledenom dvoranom. Na žalost epidemija koronavirusa prije skoro tri mjeseca zatvorila je i ovo sportsko borilište tako da Dejan nije mogao stati pred objektiv u svom „prirodnom“ okruženju što ga posebno žalosti, a još više činjenica da su za led uskraćeni mnogobrojni sportaši od najmanjeg do najstarijeg uzrasta.

Dejan je, naime, veći dio svog hokejaškog vijeka proveo pod „vedrim nebom“ starog klizališta, pa je i njemu kao i mnogim drugim sisačkim ljubiteljima hokeja dugogodišnja želja bila Ledena dvorana. Želja se je ostvarila, govori mi Dejan, i nitko sretniji od njega i ljubitelja leda. Nadao se, kaže, kad Sisak dobije dvoranu da će već za godinu dana Siščani zasjesti na vrh hrvatskog hokeja. Tu je vjeru polagao u činjenici, kako kaže, da su Siščani oduvijek bili borbeniji, „gladni“ pobjeda i žustriji na ledu. Sada kada je vidio da iza rezultata ipak mora biti višegodišnji stručan rad od najmlađih uzrasta da se tek po njihovu stasanju mogu očekivati i rezultati. Sisak, kaže, ima „to nešto“ što nas čini uspješnim u sportu stoga mu je želja da se pod svaku cijenu nastavi s kvalitetnim radom od najmlađih uzrasta te da se na ledu okupi što više djece jer samo tako će doći rezultati a led i ostale uvjete, kao preuduvjet za kvalitetno treniranje, imamo.

U priči o „starim vremenima“ sisačkog hokeja Dejan ističe „dedu Habulina“ kao čovjeka koji je „sačuvao“ sisački hokej okupljajući i u najteža vremena hokejaše na treninge i utakmice. S „deda Habulinom“ nikada nije bilo dosadno, a nitko mu nikada nije zamjerio čvengu za neku sitnu nepodopštinu, uz nezaboravno „neutralne“ psovke. Od starijih hokejaša posebno mu je ostao u uspomeni Kunstl svojim stilom klizanja, snagom, brzinom, ali i „fajtom“ kojeg se nisu libili ni ostali i stariji i mlađi. Na koncu „fajt“ je, na neki način, obilježje hokeja kao najdinamičnijeg i najbržeg sporta. „Fajt“ je, valjda, trenutak odmora.

Od mnogobrojnih doživljaja koje mu je hokej podario svakako su putovanja posebno ona u inozemstvo. Uvijek je bilo zanimljivo i neponovljivo. Kada sam ga upitao za rezultate nasmješio se na jedan poseban način:“S uvjetima koje smo imali za nas je velik rezultat bio svaki nerješen, a o pobjedama da ne govorim.“ Od tuda i želje i nada da će se stvari „okrenuti“ sada kada su za sisačke hokejaše stvoreni najbolji uvjeti u Hrvatskoj.

Dejan s nestrpljanjem očekuje rujan kada će se, nada se, ponovno pokrenuti kompresori i zalediti ploha Ledene, a klizaljke zaorati led. Krenuti će i oni najmanji pa sve do seniorskog sastava.

Od kuda toliko želje, volje i entuzijazma za hokej? Pa, maltene, odrastao sam na ledu, a danas, to je ponovio nekoliko puta, posebno moram zahvaliti svojoj obitelji, svojima najbližima koji mi pružaju potporu i toleriraju mnogobrojna putovanja i izostanke iz kuće u razumjevanju za moju ljubav prema hokeju.

Dejana sam, naravno, upitao i za Udrugu Zibel u kojoj je vrlo aktivan. Možda je nepristojno i neprilično odati tajnu da mu je na spomen Udruge nešto zaiskrilo u očima, jer hokejaši kao najborbeniji sportaši ne bi smjeli imati osjećaje, samo je rekao: „Nevjerojatno! Od ništa radimo čuda. Toliko zajedništva i prijateljstva i brda pomjera.“

I na kraju čestitamo Dejanu na pohvalnici i skupa s njim očekujemo rezultate u uvjerenju da Siščani imaju „to nešto“.

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here