Autor: Marjan Gašljević

Predizborna kampanje je počela. U stvari dan službenog početka kampanje uopće i nije bitan jer se ništa ne mjenja od jučer do sutra. Osobno mi je najzanimljivija postavka kampanje koju je izrekao aktualni premijer tražeći od „institucija“ da paralelno djeluju i na njegove političke protivnike u trenutku kada je privedena grupa oko „kninske kraljice“ pod sumnjom za svašta nešto. Taj zahtjev mi je u potpunosti naravoučenje vica: „Sjede Mujo i Haso u šašu loveći patke. Komarci grizu. Odjednom Mujo zamijeti komarca na čelu prijatelja Hase. Podigne pušku, nanišani komarca i opali:“Jedan naš, jedan njihov.“ Zadovoljno konstatira.

Da će kampanja nama običnoj raji biti teško izdrživa poruka je i ovog vica. Naravno, aktualni vladajući biračima će nuditi priču koju slušamo proteklih tri i pol godine o „najboljoj Vladi“ nevjerojatnih postignuća u gospodarstvu, povlačenju sredstava iz EU fondova, uspjeha u poljoprivredi, stočarstvu, vočarstvu, povrtlarstvu, …. Nevjerojanih dosega kroz obrazovnu reformu i školu za život, tolikom povećanju mirovina da će prosjećni hrvatski umirovljenih za nekih tisuću godina dostići do razine granice siromaštva. I, naravno, samo što nismo vratili INA-u u hrvatske ruke. Ako je to što neumorno mantraju  političari koji su se dočepali nekog perspektivnog mjesta na izbornoj listi u nekoj izbornoj jedinica uspjeh koji imamo nakon tih tri i pol godine njihovog upravljanja Državom kako li onda izgleda neuspjeh?

Istovremeno oporbena nakupina pod imenom Restart prepisavši svoj gospodarski program od prije četiri godine nudi sve ono s čime se hvale vladajući samo duplo bolje. I netko bi im trebao povjerovati? Pa isti ti likovi bili su 4 godine na vlasti pa su sve što danas nude mogli i tada promijeniti.

I jedni i drugi u svojim redovima imaju u neko vrijeme svoje „viđene“ ljude s kojima su tada mijenjali Hrvatsku. Uglavnom na gore. Da li je taj „viđeni“ bio Haso ili komarac bitno je utoliko što su se uspješno periodično izmjenjivali. Uglavnom, za većinu afera pravorijek nismo vidjeli a još manje da je netko vratio dobra u portfelj odakle ih je uzeo. Naprotiv, neki su svoj račun i podebljali zbog, najčešće, propusta u postupku pa im je država morala platiti štetu zbog narušavanja ugleda i duševnih boli.

Koliko god jedni nudili za „nove“ projekte stare  političare koji su trebali već davno biti van politike zbog svojih nekompotecija i raznoraznih marifetluka koje su dokazali u vrijeme dok su „vladali“ drugi, pak, sramote svoju stranačku bazu postavljanjem na izborne liste tzv. „jakih“ nestranačkih imena. Pitam se kakva je to Stranka s 220 tisuća članova koje u tom broju ne može naći 11 puta po 14 imena koji će je kvalificirano i kompotentno predstavljati u Saboru?

Jasno mi je da u ovom dosadašnjem „uspješnom“ hodu mnogi građani Hrvatske traže načina kako si pod svaku cijenu osigurati egzistenciju za naredne, neki kažu krizne, godine. Mnogi su rješenje, na žalost, morali potražiti van granica Hrvatske a neki, eto optimisti, u saborskom mandatu. Što ćeš bolje i sigurnije u Hrvatskoj nego se dočepati nekog uhljebničkog mjesta od spremačice u Turističkoj zajednici sve do saborskog mandata. Radio ne radio netko će u Hrvatskoj raditi za tebe pa makar taj i mjesecima ne dobivao plaću.

Da li će rezignacija glasača prepustiti stranačkim vojskama, i ako i one popuštaju, da ih opet „prepišaju“ i zaokruže broj na listi iza kojeg stoji „Panj“ ili nešto tome slično ili će posegnuti za nekim, hajde recimo, novijim idejama i ljudima na nekim listama koje, možda, i žele nešto mijenjati ostaje nam vidjeti. Pa do 5. srpnja!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here