Godine gospodnje 1980.  počeo sam raditi u zrakoplovnoj firmi KLM. Ne mogu si ni zamisliti da je od tog dana prošlo 40 godina. U stvari, nisam ni planirao toliko dugo ostati u toj firmi. Kao što sigurno već znate, moj tata je bio urar i zlatar u Glini. Trebao sam  od njega preuzeti štafetu i biti urar i zlatar. Planirao sam ostati u Holandiji dok tata ne ode u penziju pa  nastaviti obiteljsku tradiciju. Njegova radnja u Glini je utemeljena davne 1892. godine. Tradicija urarstva i zlatarstva  počela je s Nikolom Vardijanom pa se nastavila s mojima bakom i djedom Jesenek.  A onda je došao moj tata Đuro Jozić. Na žalost, 100 godina firme nije proslavio jer je počeo rat pa je radnja zatvorena nakon 99 godina. Moj tata je tada imao 40 godina radnog staža, isto kao i ja sada. Nakon 40 godina urarstva i zlatarstva za njega više nije bilo nikakvih tajni u poslu. Osim toga, nakon 40 godina kao urar i zlatar u Glini, upoznao je sve ljude iz Gline i okolice jer su mu dolazili u radnju kao mušterije ili se  s njima susretao poslije radnog vremena. To mi je uvijek bilo interesantno. Sad sam ja u sličnoj situaciji. Nakon 40 godina rada u avijaciji,  za mene više nema nikakvih tajni u modernim avionima. Osim toga, poznajem uglavnom najvažnije inženjere u firmama koje izrađuju avione, avionske uređaje, instrumente i elektroniku. Da nije bilo ove vražje korone, još bih dogurao i do 45 godina u avijaciji no izgleda da neću biti takve sreće.

Moj tata je morao stati zbog rata pa nije doživio da mu firma navrši 100 godina. Ja sam uspio dočekati da moja firma navrši 100 godina i svi smo mislili da će slijedećih sto godina biti  period slasti, lasti i masti no zbog korone se mijenjaju planovi i zateže se opasač. Budućnost će donijeti svoje. Jedna latinska poslovica kaže: Tempus fugit! Vrijeme bježi. Zbog toga to vrijeme koje imamo pred sobom na raspolaganju treba dobro iskoristiti. Iskreno, 40 godina je puno vremena. Čovjek počne mlad s poslom, pun je energije i gladan znanja. Ali, 40 godina kasnije već si navršio 60 godina, energije ima, znanja ima ali to više nije to. Čovjek si počinje  razmišljati da će uskoro poslu doći kraj, da će biti manje energije i da će za koju godinu malo po malo početi raspadanje tijela. To je uvijek tako bilo i  tako će biti. Nakon mladosti i školovanja, rok trajanja je 40 radnih godina. Poslije toga se treba držati one latinske poslovice: Carpe diem! U slobodnom prijevodu bi to bilo nešto kao: Iskoristi dan! Dakle, uživaj u svakom danu, svakom trenutku jer život je lijep ali to često uopće ne vidimo. I eto, upravo “Carpe diem” mi je plan za sve nadolazeće godine.

 

By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here