ležala je na krevetu potpuno gola
okrenuta leđima
u očima joj se ogledalo zrcalo
slušala je Beethovena
pitao sam se..da li je stvarna
na njezinu je vratu spavao leptir
volio sam njegova plava krila
ispletena u omču
njome sam se penjao do usta
prstima joj šaputao obscenosti
bez primisli o koraku
gutao sam bademastu kožu
spoj aristokratske starine
i nježne profinjenosti
njima me je bacala u očaj
toliko dubok da me ni proljeće
nije moglo izvući iz zemlje
promatrao sam ta leđa
jasmin je na njima mirisno cvao
shvaćao sam da u njezinoj golotinji
ne postoji nimalo srama
crvenilom se nije mogla posuti
bilo je previše gustoće u njemu
na zadnjem gumbu kože
raskopčala je romantizam
nisam se bunio
putenošću je zvala na dodir
ja sam stajao nijemo
uplašeno misleć da gledam sliku
a ne život koji sam toliko
beskrajno ljubio
na spomen otetog uzdaha
pomakla je lijevu lopaticu
i potekla mi u dlanove
bio sam sretan kao dijete
te se sreće uvijek sjetim
u dane kad Beethoven zasvira

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here