Danas sam nakon dužeg vremena, išao u dućan po namirnice. Na moru u Hrvatskoj kažu „idemo  po spezu“. Nemam pojma od kud im ta riječ SPEZA. Vjerojatno od talijanske riječi „spezia“ što bi značilo začini (špeceraj). Naši Istrijani i Dalmoši su to malo iskrivili, a osim toga, promijenili su značenje. Jednom sam nekom pravom Talijanu rekao da u Istri govore talijanski, a on mi se počeo smijati. Kaže da istarski talijanski jezik pravi Talijani uopće ne razumiju. To je šatrovački istarski jezik. A i ja sam udario po šatrovački jer kažem u naslovu dućan umjesto trgovina. Sve si mislim da bi riječ dućan mogla imati turski korijen ali trgovina se na turskom kaže mağaza (što bi bilo kao magazin). Dakle, išo medo u magazin, nije reko merhaba. Da se sad ipak makar malo uozbiljim.

Nisam dugo bio u trgovini jer je moja bolja polovica prije više od mjesec dana svega nakupovala pa smo to trošili. Krumpir, salatu, paradajz i luk smo u međuvremenu kupovali od seljaka. Ovdje su posvuda farme pa farmeri ispred svoje kuće naprave štand (onako nešto kao Kristina Mandarina; samo bez Kristine). Na taj stol stave krumpir, voće i povrće. Osim toga, stave i vagu pa si ljudi vagnu koliko im treba. Na stolu je naravno, i papir, olovka i računalo. Onda si mi to izračunamo i novac stavimo u limenu kutiju na stolu. Seljak to malo prigleda pa kad se rasprodaju stvari, onda on to nadopuni. U stvari, to je neka primitivna samoposluga. Stvari se onda stave u auto i chiao. Nema nekog velikog izbora ali sve je direktno od proizvođača i puno je jeftinije od samoposluge. Zadovoljan seljak, zadovoljni i mi.

Upravo zbog toga što ovdje nema velikog izbora,  ponekad se mora ići  u samoposlugu. Zbog korone su u samoposlugama nastale promjene. U prvom redu, nema više kaucije za kolica. Osim toga, na onom mjestu gdje stoje kolica za samoposlugu, ima jedno novo radno mjesto. Tu je jedan omladinac ili omladinka (cura ili dečko) koji dezinficiraju kolica. U stvari, samo rukohvate tih kolica. Moglo bi se reći da se ta struka zove: majstor dezinfekcije kolica ili skraćeno MDK. Kad bi ga pitali što radi, rekao bi: ja sam MDK u samoposluzi. Ti majstori su cijeli dan na nogama i špricaju neko sredstvo za dezinfekciju po kolicima prije nego ti ih dadu. Da ljudi ne dolaze u trgovinu čoporativno s cijelom familijom, uveli su da svaka osoba mora imati jedna kolica ako ulazi u supermarket. Ako dođem zajedno sa suprugom, onda svako od nas mora gurati kolica kroz samoposlugu. Oni su naravno smanjili broj kolica pa na taj način reguliraju koliko ljudi ulazi u supermarket. Ponekad stoji cijeli red ljudi koji čekaju da bi dobili kolica. Svi ti ljudi su na razmaku od 1.5 metra pa se ponekad red protegne i sto dvadesetak metara. No, ljudi su strpljivi i samo šute  smješkajući se jedan drugom. Kad se uđe u supermarket, e onda se jako pazi da se bude na razmaku. Ako se između polica treba mimoići, onda se napravi takozvani korona manevar. I jedna i druga strana se pomakne što je više moguće na desno da bi između bio razmak od 1.5 metra. Isto takav razmak se poštuje kod blagajne. Blagajnice su na radnom mjestu okružene staklom ili pleksiglasom da ne dođu u direktni kontakt s mušterijom. Račun se odštampa ali ga mušterija mora sama otkinuti sa štampača. Blagajnice više neće  primati novac nego traže da se plaća karticom. Malo po malo, postala je navika da se plaća karticom. To voli i ova država Holandija jer onda mogu pratiti kretanje novca. Zato mi je prije par dana bio problem kad smo išli kod seljaka po krumpir. On opet hoće isključivo novac u cashu, a ne karticu. Jedva smo nakupili 5 eura cash jer ne volimo ići do bankomata. Bankomati su gnijezda korone. Tko zna tko je sve svojim koronarnim prstima pritiskao tipke pa je ostavio virus na bankomatu.

Dakle, na kraju te složene operacije u samoposluzi, sjeda se u auto i onda se najprije nekim sredstvom obrišu (operu) ruke. U autu imam bocu sa 70% alkohola. Time se obrišu ruke prije vožnje. Kažu da se ta boca ne smije držati u autu jer se na suncu zagrije pa se alkohol ispari i onda nema svrhe time brisati ruke. U zadnje vrijeme treba stvarno na sve misliti.

Nakon tri mjeseca, čovjek se na sve navikne pa će opet biti cijeli proces dok se ne naviknemo na normalnu situaciju. Već mi je dosta i te korone, a i te izolacije. Sreća da je u Hrvatskoj sve brzo prošlo. Ovdje u Holandiji smo skoro na kraju korona krize sa 6000 umrlih i preko 40000 zaraženih u 3 mjeseca.

 

By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here