Autor: Marjan Gašljević
Birački odbori su jedan od najvažnijih elemenata u izbornom procesu jer oni provode izbore na biračkim mjestima zato je iznimno važno da poštuju zakone, propisanu proceduru i upute DIP-a te da se ne upuštaju u zabranjene avanture.
Kako, dakle, doći u birački odbor i zaraditi 300,00 kuna?
Osobe koje žele postati članovi biračkog odbora na nadolazećim predsjedničkim izborima mogu se obratiti nadležnom općinskom ili gradskom povjerenstvu koji su zaduženi za određivanje članova izbornog povjerenstva te zatražiti više informacija o samoj prijavi.
I tako jedna mlada, nezaposlena osoba u demografski devastiranoj Glini s navršenih 19 godina i završenom srednjom školom odluči pokušati svojim radom zaraditi tih 300,00 za nju velikih kuna. Na tom tragu ode u nadležno općinsko povjerenstvo da bi se prijavila za rad u odboru. Što bi rekli, kako došla, tako o’šla.
Službenica nadležnog gradskog povjerenstva glatko ju je „otpravila“ poslije nekoliko, hm, neobičnih pitanja. Nije čak niti dobila mogućnost ispunjavanja pismenog zahtjeva jer, kako joj je objasnila službenica, „da je mlada i da bi je „pojeli“ na izbornom mjestu“ ma što to značilo.
Naravno, djevojka nije član niti jedne stranke a po službenici to bi trebala biti. Isto tako, objašnjeno joj je, da je premlada i da nema iskustva u radu izbornog odbora i da je to još jedan od razloga što joj nije mjesto u odboru.
Nakon ovog iskustva mlađahne poznanice odmah u glavi prelistam sve one odbore pred koje sam izlazio glasovati u različitim izborima. Uvjek sam se osjećao nekako priglupo kad stanem pred sjedeći niz izbuljenih očiju koji zure u mene kao da sam upravo ja taj koji će im nešto ukrasti ili nepraviti nekakvo čudovišno čudo. Uvijek sam, uglavnom, većinu osoba koje su stajale-sjedile iza tih izbuljenih očiju poznavao. Žustre stranačke njuške uglavnom dobro uhljebljene na klasičnim uhljebničkim mjestima ili umirovljenici s „jačim“ braniteljskim ili rafinerijskim mirovinama. Neke su odbore, bome, znali zauzeti i cijele obitelji. Pa, jebiga, nije za baciti tih tristotinjak kuna pa još kada se to udvostruči u drugom krugu.
Kaže Zakon negdje da u odboru mora biti najmanje tri člana. Bome vidjeh odbora koji su bili zamalo brojniji od upisanih birača na tom biračkom mjestu. Još kada biračko mjesto „okupiraju“ promatrači sve u svemo to zna izgledati opako a da ne spomenem neka mjesta na kojima se tradicionalno prilikom izbora dešava „svašta“.
Pomislio sam u prvi mah propitati propise ili, možda, preporuke oko izbora članova odbora odustao sam, međutim. Što mi vrijedi trud kada u sredinama kao što je Glina iste te Zakone provodi netko za kojeg je jedini Zakon što mu je rekao njegov predsjednik stranke.
Ostaje nam, dakle, gledati u odborima dobro potkožene njuške s lažnim invalidskim mirovinama ili nađinđane dame koje su došle izložiti nakit nad dubokim dekolteima a mladim i nazaposlenim poruka: „Tko Vas i što uopće drži u ovoj vukojebini.“

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here