Novinar: Antun Petračić
U povijesti obrtništva Petrinje važno mjesto zauzimaju lončarski majstori, po tradiciji, brojnosti i značaju nekada vodeći u našem gradu.
„Kada su se dokinućem cehova iza 1860. ustrojile četiri obrtničke zadruge prema srodnosti zanata, udruženi su lončari i košarači-sitari. Nije slučajno što su u tome sastavu upravo lončari bili članovi prvog ceha, a potom i prve obrtne zadruge, jer se njihov obrt smatra najstarijim i svojevremeno najraširenijim u Petrinji. Osobito je cvao polovicom 19. stoljeća kada u gradu obitava do 100 lončarskih obrtnika. U dvjema ulicama, Lončarskoj i Sisačkoj ( Novoj cesti) gotovo svaka kuća bavila se lončarstvo – u svojoj knjizi Povijest grada Petrinje 1240.-1592.-2014. navodi dr. povijesnih znanosti, pokojni, Ivica Golec.
Onodobno raznovrsno najpotrebnije kućansko glineno posuđe: tanjure, pehare, šalice, zdjele, stucke, vrčeve za mast i mlijeko, cvjetnjake, pečenjake, igračke za djecu (fućkalice, pjetliće, guske) i drugo, u ovo naše suvremeno vrijeme zamijenili su plastika, metal, teflon, tehnološke tvorevine legura i „nepoderivih, nezagorivih“ smjesa, naveliko reklamiranih i nuđenih u svim medijima…
Bivše jedino, uporabno i za život važno lončarstvo, sada nije životno potrebno ni „moderno“, ali ipak ostaje aktualno i neuništivo. Postalo je tradicija, oblik uporabne keramike, znakovlje umjetnosti, kreacije, inovacije, turizma, uspomena, nezaborava i štovanja prošlosti.
U Petrinji još samo nekoliko muškaraca koristi svoje spretne ruke i ulaže veliki elan u oblikovanje čuvene, posebno kvalitetne petrinjske gline. Petero takvih upornjaka skupilo se na jednom mjestu i činilo povijesnu skupinu zanesenjaka za starinsko zanimanje kakvo je nekada dominiralo u Petrinji.
Sada su nositelji suvremenog lončarstva, keramičarstva i oblikovanja gline Matej Mato Stanešić, Dragutin Cotić, Valentino Valent, Silvio Radošević i Vjekoslav Uvalić.
-U staroj Petrinji lončarski obrtnici bili su najbrojniji u Novoj cesti, Carekovoj i Radićevoj ulici, glineni kućanski proizvodi razvozili su se konjskom zapregom ili brodovima rijekom Kupom na prodaju po Banovini, Pokuplju, Posavini, a glinena posuda stucka postala suvremeni službeni suvenir Grada. Ovaj obrt povijesno je vezan i uz tvornicu Gavrilovića, jer su naši preci izrađivali posebne glinene lonce s poklopcem za spremanje i čuvanje svinjske masti. Poznata kiparica Mila Wood iz petrinjske gline 1929. godine oblikovala je kip Stjepana Radića, tri dijela spomenika je „ispekao“ moj otac Šandor, a brončani postavljen 1936. Iz Petrinje su poznate keramičarke Tonka Stranski i Blanka Dužanec, koje su se naveliko bavile i podukom mladih – veli veteran lončarstva Petrinje i cijele Hrvatske Mato Stanešić. Još uvijek i s 84 godine svakodnevno vrti lončarsko kolo, spretno „mijesi“ glinu obrađenu s vlastitog polja na periferiji grada, a ručni rad prodaje i izlaže (pritom niže nagrade i priznanja) na tjednim sajmovima, turističkim skupovima, pučkim svečanostima, blagdansko-prazničkim manifestacijama…
Među ovim starim snagama brojimo i Dragutina Cotića, čija Domaća radinost Cotić godinama odolijeva novom vremenu drugačijih potreba, ali ostala žilava sa svojim originalnim lokalnim suvenirima bliže i dalje destinacije ( neprekidnom ponudom motiva Plitvičkih jezera, na primjer, deset godina prije Domovinskog rata i još uvijek sada).
Kod Mate Stanešića u Novoj cesti (Gajevoj ulici) osnove lončarstva naučio je Valentino Valent i „preko noći“ ekonomsku struku trajno zamijenio novim zanimanjem, već uhodanim i znanim obrtom Lončarstvo Val, od kojeg živi njegova obitelj.
-Sretan sam čovjek, zahvalan majstoru Mati Stanešiću i zadovoljan što stečeno znanje već prenosim na druge, mlađe slično zainteresirane – kaže V. Valent, među inim misleći na najnovijeg aktualnog petrinjskog lončara Silvija Radoševića. Taj je momak (od neki dan novi podpredsjednik Udruge osoba s invaliditetom SMŽ) lončarstvo prihvatio kao važnu vlastitu rehabilitacijsku, kreativnu, rekreativnu i socijalnu komponentu svoga života. Vrlo brzo i kvalitetno toliko se izvještio s glinom uz prilagođeno lončarsko kolo da je već učitelj mlađima i prenositelj znanja početnicima.
Za petoga u ovoj skupini oblikovatelja petrinjske gline vrijedi posebno pravilo: Vjekoslav Uvalić, po struci vjeroučitelj, trajni đakon triju gradskih crkvi, preskočio je klasičnu proizvodnju uporabnih keramičkih predmeta i odmah počeo s izradom – kipova.
– Orijentirao sam se na sakralno kiparstvo, otvorio obrt za kiparstvo VUK ( Vjekoslav Uvalić Kiparstvo) i već imam dogotovljenih u prirodnoj veličini nekoliko svetih likova i osoba. Razmišljam o proširenju ideje izradom križeva, raspela i sličnog iz petrinjske posebnosti- rekao je V. Uvalić.
Da povijesno petrinjsko lončarstvo neće odumrijeti i nestati, garantira upravo započeti Otvoreni keramički atelje, dvogodišnji projekt financiran iz EU uz bespovratnih 993.000 kuna, a namijenjen za 120 stanovnika Petrinje, s pohađanjem radionica edukacije starijih i mlađih i osoba s invaliditetom, uključujući članove Udruge HVIDR-a i Udruge osoba s invaliditetom SMŽ.
Za uspomenu novom radioničkom, svom opremom popunjenom i namještenom prostoru s prvim uzorcima izrađene keramike početne skupine polaznika, u trenu je primjerak stucke napravio, a prethodno za Otvoreni keramički atelje simbolički vrpcu presjekao, a tko bi drugi doli, Mato Stanešić.
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
