Petrinjsko lončarstvo neće izumrijeti! Sastalo se pet najiskusnijih majstora gline

Novinar: Antun Petračić
U povijesti obrtništva Petrinje važno mjesto zauzimaju lončarski majstori, po tradiciji, brojnosti i značaju nekada vodeći u  našem gradu.
„Kada su se dokinućem cehova iza 1860. ustrojile četiri obrtničke zadruge prema srodnosti zanata, udruženi su lončari i košarači-sitari. Nije slučajno što su u tome sastavu upravo lončari bili članovi prvog ceha, a potom i prve obrtne zadruge, jer se  njihov obrt smatra najstarijim i svojevremeno najraširenijim u Petrinji. Osobito je cvao polovicom 19. stoljeća kada u gradu obitava do 100 lončarskih obrtnika. U dvjema ulicama, Lončarskoj i Sisačkoj ( Novoj cesti) gotovo svaka kuća bavila se lončarstvo – u svojoj knjizi Povijest grada Petrinje 1240.-1592.-2014. navodi dr. povijesnih znanosti, pokojni,  Ivica Golec.
 Onodobno raznovrsno  najpotrebnije kućansko glineno posuđe: tanjure, pehare, šalice, zdjele, stucke, vrčeve za mast i mlijeko, cvjetnjake, pečenjake, igračke za djecu (fućkalice, pjetliće, guske) i drugo, u ovo naše suvremeno vrijeme zamijenili su plastika, metal, teflon, tehnološke tvorevine legura i „nepoderivih, nezagorivih“ smjesa,  naveliko reklamiranih i nuđenih u svim medijima…
Bivše jedino, uporabno i za život važno lončarstvo, sada nije životno potrebno ni „moderno“, ali ipak ostaje aktualno i  neuništivo. Postalo je tradicija, oblik uporabne keramike, znakovlje umjetnosti, kreacije,  inovacije, turizma, uspomena,  nezaborava i štovanja  prošlosti.
U Petrinji  još samo nekoliko muškaraca  koristi svoje spretne ruke i ulaže veliki elan u oblikovanje čuvene, posebno kvalitetne petrinjske gline.  Petero takvih upornjaka skupilo se na jednom mjestu i činilo povijesnu skupinu zanesenjaka za starinsko zanimanje kakvo je nekada dominiralo u Petrinji.
Sada su nositelji suvremenog lončarstva, keramičarstva i oblikovanja gline  Matej Mato Stanešić, Dragutin Cotić, Valentino Valent, Silvio Radošević i Vjekoslav Uvalić.
-U staroj Petrinji  lončarski obrtnici  bili su  najbrojniji  u Novoj cesti, Carekovoj i Radićevoj ulici, glineni kućanski proizvodi razvozili su se konjskom zapregom ili brodovima rijekom Kupom  na prodaju po Banovini, Pokuplju, Posavini, a glinena posuda stucka postala suvremeni službeni suvenir Grada. Ovaj obrt povijesno je vezan  i uz tvornicu Gavrilovića, jer su naši preci izrađivali posebne glinene lonce s poklopcem za spremanje i čuvanje svinjske masti. Poznata kiparica Mila Wood iz petrinjske gline 1929. godine oblikovala je kip Stjepana Radića,  tri dijela spomenika je „ispekao“ moj otac Šandor, a brončani postavljen  1936. Iz Petrinje su poznate  keramičarke Tonka Stranski i Blanka Dužanec, koje su se naveliko bavile i podukom mladih – veli veteran lončarstva Petrinje i cijele Hrvatske Mato Stanešić.  Još uvijek  i s 84 godine  svakodnevno vrti lončarsko  kolo,  spretno „mijesi“ glinu obrađenu s vlastitog polja na periferiji  grada, a ručni rad  prodaje i izlaže (pritom  niže nagrade i priznanja) na tjednim sajmovima, turističkim skupovima, pučkim svečanostima,  blagdansko-prazničkim manifestacijama…
Među ovim starim snagama brojimo i Dragutina Cotića, čija Domaća radinost  Cotić godinama odolijeva novom vremenu drugačijih potreba, ali ostala žilava sa svojim originalnim lokalnim suvenirima bliže i dalje destinacije ( neprekidnom ponudom motiva Plitvičkih jezera, na primjer, deset godina prije Domovinskog rata i još uvijek sada).
Kod Mate Stanešića u Novoj cesti (Gajevoj ulici) osnove lončarstva naučio je Valentino Valent i „preko noći“ ekonomsku struku trajno zamijenio novim zanimanjem,  već uhodanim i znanim   obrtom Lončarstvo Val,  od kojeg živi njegova obitelj.
-Sretan sam čovjek, zahvalan majstoru Mati Stanešiću i zadovoljan što stečeno znanje već prenosim na druge, mlađe slično zainteresirane – kaže V. Valent, među inim misleći  na najnovijeg aktualnog petrinjskog lončara Silvija Radoševića. Taj je momak (od neki dan novi podpredsjednik  Udruge osoba s invaliditetom SMŽ)  lončarstvo prihvatio kao važnu vlastitu rehabilitacijsku, kreativnu, rekreativnu  i socijalnu komponentu svoga života. Vrlo brzo i kvalitetno  toliko se  izvještio s glinom  uz prilagođeno  lončarsko kolo da  je već učitelj mlađima i prenositelj znanja početnicima.
Za petoga u ovoj skupini oblikovatelja  petrinjske gline vrijedi posebno pravilo: Vjekoslav Uvalić, po struci vjeroučitelj, trajni đakon triju gradskih crkvi, preskočio je  klasičnu proizvodnju  uporabnih keramičkih predmeta i odmah počeo s izradom – kipova.
– Orijentirao sam se na sakralno kiparstvo, otvorio obrt za kiparstvo VUK ( Vjekoslav Uvalić Kiparstvo)  i već imam dogotovljenih u prirodnoj veličini nekoliko  svetih likova i osoba. Razmišljam o proširenju  ideje izradom križeva, raspela i sličnog  iz petrinjske posebnosti- rekao je V. Uvalić.
Da povijesno  petrinjsko lončarstvo neće odumrijeti i nestati, garantira upravo započeti  Otvoreni keramički atelje, dvogodišnji projekt financiran iz EU uz bespovratnih  993.000 kuna, a namijenjen za 120 stanovnika Petrinje, s pohađanjem radionica edukacije starijih i mlađih  i osoba s  invaliditetom, uključujući članove Udruge HVIDR-a i Udruge osoba s invaliditetom SMŽ.
Za uspomenu  novom radioničkom, svom opremom  popunjenom  i namještenom prostoru  s prvim uzorcima izrađene keramike početne skupine polaznika, u trenu je primjerak stucke napravio, a prethodno za Otvoreni keramički atelje  simbolički   vrpcu presjekao, a tko bi drugi doli, Mato Stanešić.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here