Edmund Andler-Borić, život s orguljama

Edmund Andler-Borić

Autor: Aleksandar Olujić

Kad sam upoznao Edmunda Andlera Borića, prvo što sam osjetio bila je nevjerojatna energija što je zračila iz njega. Možda to i ne bi bilo tako važno, da se nije radilo o susretu poslije koncerta i njegovih dobrih sat i pol muziciranja. Iako bi nakon toga svatko očekivao suprotno, no meni u susret kročio je čovjek koji kao da se tek sprema početi, a ne koji je upravo završio zahtjevan koncert.

Taj naš susret i razgovor nakon koncerta u crkvi sv. Lovre u Petrinji samo mi je još više učvrstio sliku o njemu kao o čovjeku koji živi glazbu, ali je istovremeno i duboko involviran u cijeli društveni i kulturni život zajednice, kao o nekome tko se svim svojim bićem angažira u ono što radi i kojem je zaista stalo – do ovog kraja, zemlje i ljudi.

PS-Portal: Kako ste se odlučili svirati orgulje? Odveli Vas kao malog u crkvu i Vi rekli: Joj mama, ja bih se volio igrati s tim, ili…?

Edmund: Pa, da, gotovo tako nekako. Zapravo jedno je bilo čuti orgulje za mise, i to je bilo zaista uvijek lijepo i dojmljivo. Ali s odlascima na orguljaške koncerte u sklopu Glazbenih večeri u Sv. Donatu moj apetit prema orguljama je rastao. Koncerti su bili ili u zadarskoj katedrali Sv. Anastazije ili u crkvi Sv. Šime, gdje se nalaze jedne od najboljih koncertnih orgulja u Hrvatskoj, a i šire. Taj zvuk, literatura svih stilskih razdoblja koja se mogla čuti na tim koncertima, u meni su pobuđivali sve veće zanimanje za orgulje. U Zadru su gostovali vodeći svjetski i hrvatski koncertni orguljaši – i tako je u meni sve više sazrijevala ideja i želja da se bavim orguljama, ali moja profesorica klavira u srednjoj glazbenoj školi nije htjela ni čuti da studiram orgulje.

PS-portal: Studirali ste istovremeno klavir i orgulje. Zašto?

Edmund: Bile su to dvije ratne godine u Zadru kad je nastava bila, što bi u Dalmaciji rekli, na refule, ali smo ipak sve što se programa i kvalitete nastave tiče, jako uspješno obavili. Zadarske gimnazije pa tako i moja, te Glazbena škola imaju iznimno visoku razinu kvalitete nastave, te davanja i traženja znanja – tako da mi nije bio problem položiti prijemni za studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, geografije na PMF-u i klavira na Muzičkoj akademiji. Odluka je pala na studij klavira koji sam diplomirao na polovici četvrte godine, tj. prije redovnog roka – jer sam na trećoj godini studija definitivno odlučio da ću ići studirati orgulje i baviti se orguljama. Istovremeno se klavir i orgulje ne mogu studirati, jer se radi o dva vrlo zahtjevna i kompleksna studija. Tako da sam odmah nakon diplome klavira upisao studij orgulja, i njega sam kraće studirao, jer sam treću i četvrtu godinu položio sve u jednoj godini i diplomirao.

PS-portal: Što je toliko fascinantno kod orgulja?

Edmund: Sve! Od arhitekture instrumenta do zvuka i ambijenta. Orgulje su instrument koji najduže, gotovo pet tisuća godina živi u ljudskoj civilizaciji kroz razne oblike i funkcije – društvene, zabavne, religijske i koncertne. Kad uđete u neku crkvu, pa da i niste vjernik, i ugledate orgulje i čujete taj zvuk, nema osobe kojoj to ne ulije bar neki minimum strahopoštovanja. Svake orgulje su unikatne i neponovljive. Klaviri se rade prilično šablonski, ali svake orgulje zahtjevaju poseban pristup pri izgradnji. Proces je to dugačak u koji su uključene razne struke. Orgulje neku sredinu čine posebnom, originalnom, zanimljivom, privlače publiku, turiste, neko mjesto zbog vrijednih orgulja dobiva zapaženu poziciju na kulturnoj karti Europe i svijeta. Naravno da za ovo zadnje morate imati pametne i sposobne ljude na čelu lokalnih zajednica, što u Hrvatskoj često i nije slučaj. Zatim pozicija orgulja u nekoj ili maloj crkvi ili velebnoj katedrali ih čini posebnima, čitava paleta zvuka, od onog najtišeg kod kojeg čujete zrak kako prolazi do simfonijskog zvuka. Orgulje su jedini instrument koji može oponašati zvuk simfonijskog orkestra. Zato i je Mozart orgulje nazvao „Kraljicom instrumenata“.

PS-portal: Svake su orgulje jedinstven instrument, no koliko znam postoji podjela na njemačke, talijanske i francuske orgulje. Koja je razlika među njima i može li i neuvježbano uho osjetiti te razlike?

Edmund: Izvrsno pitanje. Kad govorimo o orguljama, tu je nekoliko podjela prema nacionalnim graditeljskim školama, koje su svaka u svom smjeru razvijale orgulje kroz različite stilske periode. Tu su i podškole, koje su se razvijale pod utjecajem ovih velikih graditeljskih tradicija. Njemačka, francuska i talijanska graditeljska tradicija su zasigurno najprepoznatljivije i najjače. Naravno, tu je španjolska i engleska orguljska tradicija nezaobilazna. Razlike su prilične u zvuku, registrima, veličini, opsegu tipki, manualima tj. klavijaturama, samostalnosti pedala – i u konačnici one diktiraju koju literaturu i iz kojeg glazbenog razdoblja možete svirati na njima. Dok je francuska i njemačka graditeljska škola imala svoj evolutivni razvoj orgulja glede veličine, zvuka, sviraonika, i pratile su skladatelje i njihove potrebe, talijanska graditeljska škola je stoljećima ostala ista i na takvim orguljama doslovno se može izvoditi gotovo samo literatura talijanskih skladatelja.

PS-portal: Da se našalim: Je li veličina orgulja bitna?

Edmund: Veličina orgulja je bitna jer vam određuje izbor literature koju ćete svirati na tim orguljama. Imate velikih orgulja na kojima možete odsvirati apsolutno svu moguću literaturu napisanu iz svih stilskih razdoblja za orgulje. Možda to stilski neće biti „baš to“, ali tehnički se može odsvirati. I imate orgulje malog opsega, slabo razvijenog pedala, ili pedala i nema, s malo registara i tad ste limitirani izvoditi literaturu koju je moguće izvesti na tako malim orguljama. Ja ipak uživam sjesti za velike simfonijske koncertne orgulje.

PS-portal: Imali ste prilike svirati na brojnim orguljama u zemlji i inozemstvu, koje od njih su Vam naročito ostale u sjećanju, odnosno koje su Vam najdraže?

Edmund: Iskreno, jako mi je teško odlučiti se koje orgulje su mi ostale najviše u sjećanju. Reći ću to ovako: ostale su mi u sjećanju sve one orgulje na kojima sam svirao, a koje je organizator pripremio za koncert, poštimao, uklonio možda neki nedostatak, kvar i slično. Dojmile su me se sve orgulje u Njemačkoj, gdje sam držao koncerte. Izvrsni moderni instumenti, sjajnih koncertnih predispozicija. Kao u Frankfurtu, Dresdenu, Duesseldorfu, Koelnu, itd… Također su me se dojmile sjajne orgulje u katedrali u Bratislavi, zatim trenutno najveće orgulje u Rusiji i Kaliningradu, nekadašnjem njemačkom Koenigsbergu, gdje je Njemačka financirala obnovu te goleme lutheranske katedrale i, naravno, izgradnju replike identičnih orgulja kakve su bile prije bombardiranja u 2. Svjetskom ratu. Tamo mi je na koncertu bio i jedan od najboljih ruskih sportaša, a danas političar Alaxander Karelin. I, naravno, orgulje u našoj Zagrebačkoj katedrali su mi ipak „top orgulje“ i meni osobno najdraže za muziciranje.

PS-portal: Imate li posebnu naklonost prema nekom kompozitoru, odnosno preferirate li više stare majstore ili suvremene skladatelje?

Edmund: Naravno da je valjda svakom orguljašu Johann Sebastian Bach, kao alfa i omega orguljske literature, najdraži skladatelj. Ali uz tog baroknog majstora, najviše uživam svirati skladbe francuskog i njemačkog romantizma, te suvremene skladatelje – kao što ste na koncertu u Petrinji mogli čuti jednog izvrsnog i za publiku očito privlačnog njemačkog suvremenog skladatelja Hans-Andre Stamma. Često izvodim i hrvatske suvremene skladatelje.

PS-portal: Dugi niz godina bili ste vrlo aktivni u Sisku, Petrinji i cijeloj SMŽ, je li činjenica da Vaša obitelj ima korijene u Petrinji bila presudna da se odlučite na taj korak u karijeri?

Edmund: Očeva obitelj je iz petrinjskog kraja. Brat i ja smo kao djeca gotovo svako ljeto iz Zadra dolazili baki i djedu u Gore, rodbini u Petrinju, Strašnik, Pecki, Sibić i Viduševac za Lovrenčevo i Veliku Gospu. Ako slučajno nismo mogli, onda smo Veliku Gospu proslavili kod rodbine s mamine strane u Škabrnji. Obožavali smo dolaziti baki i djedu, drukčiji zrak, predivni krajolik, drukčija atmosfera, fina hrana, fini kolači, draga rodbina, tako da smo se često teška srca vraćali u rodni Zadar. Dogodio se rat i baka i djed su dospjeli kod jedne predivne obitelji u izbjeglištvo u Sela. To mi je tada, davno, bio prvi kontakt sa Selima. Ali nisam ni slutio koji će to biti kasnije okidač u mojoj glavi za jedan orguljaški festival. O Sisku pak ništa nisam znao dok mi se nije dogodio poziv za radno mjesto profesora klavira ili u Sisku na glazbenoj školi ili na područnom odjelu u Petirnji. I eto, život me tad donio u gradić odakle su mi korijeni po tati. Petrinja mi je uvijek bila u srcu, i usprkos ratnim razaranjima, još uvijek je to jedan originalni mali biser koji ima sa svojim krajolikom divne potencijale. Odluka je pala: da putujem iz Zagreba i predajem klavir u Petrinji koja mi je bila kao drugi dom. Mislim da sam nekih petnaest godina putovao iz Zagreba na posao u Petrinju. I zasigurno da su moji korijeni po tati te dolazak na posao u Petrinju kod mene stvorili jedan poseban naboj, i počeo sam drugim očima gledati taj cijeli kraj, SMŽ, i uočavati jedno neprocjenjivo blago usprkos velikim ratnim gubitcima. I kod mene je taj senzibilitet sve više rastao. A i da napomenem, usprkos tome što nam balkon stana u Zadru gdje sam rođen i odrastao gleda na more, nikad me more nije posebno privlačilo kao kontinent Hrvatske, čiji sam zaljubljenik. Stoga sam s kolegicom Valentinom Badanjak Pintarić pokrenuo orguljaški festival Ars organi Sisciae – jer sam u Sisku i sisačkoj okolici naišao na nekoliko predivnih, malih povijesnih i kulturološko neprocjenjivih orgulja. Sve više sam počeo otkrivati taj dio Hrvatske, a nakon nekog vremena sam inicirao i pokrenuo Zrin festival, ne bi li Banovinu brendirali kao kraj Zrinskih, kraj bogat nasljeđem kamene gotike što je raritet u Hrvatskoj, kraj predivnih burgova uklopljenih u mističan krajobraz. Također sam vrlo često pomagao i oko Dana glazbe Miroslava Miletića sisačkog, hrvatskog suvremenog skladatelja čiji sam orguljski opus i snimio za izdavačku kuću Cantus. Moram napomenuti da je malo koji kraj dobio toliko nosača zvuka snimljenih na lokalnim orguljama kao SMŽ. Nezaobilazna je suradnja i sa Sisačkom biskupijom, te biskupom Vladom koji nam je uvijek davao vjetar u leđa, ne bi li tim krajevima koliko se to može, vratili nešto od izgubljene orguljaške baštine.

PS-portal: Kad podvučete crtu ispod Vašeg djelovanja u Sisku i Petrinji što bi po Vašem mišljenju trebalo naglasiti?

Edmund: Za početak, da sam  kao VSS kadar i koncertni umjetnik pristao iz Zagreba putovati na posao i krajnje ozbiljno shvatio svoj posao u Petrinji, ne samo kao profesor klavira nego i puno više od toga. S tadašnjom ravnateljicom Hrvatskog doma u Petrinji, meni uvijek dragom i poduzetnom gospođom Nevenkom Trajbar, pokrenuli smo malu koncertnu sezonu, Mali festival čembala. Potom, da sam uvijek, gdje god sam se zatekao, promovirao Petrinju i SMŽ na najbolji mogući način, da sam pokrenuo dva vrlo respektabilna festivala, Ars organi Sisciae i Zrin festival, da sam odustao od snimanja CD-ova negdje drugdje, već sam energiju, novce i vrijeme usmjerio prema tom dijelu Hrvatske i izdao tri sjajna CD posvećena orguljama SMŽ-a, odnosno Sisačke biskupije. I to u izdanju naše najjače izdavačke kuće Croatiae Records. Inicirao sam i jako puno sjajnih priloga i potaknuo HRT da to dođe snimati na područje SMŽ-a, i kod urednika na HRT-u otvorio posve drukčiju i novu percepciju tog dijela Hrvatske. Kad sam spominjao izdanja CD-ova za Croatia Records, nevjerojatno mi je, a i žao, kako to nitko u Sisku i ostalim lokacijama gdje se sve snimalo – te se to u konačnici izdalo uz ogromnu pomoć Ministarstva kulture RH – nije pokazao zainteresiranost. Navest ću primjer mog prvog CD-a koji sam snimio na orguljama velebne katedrale u Đakovu i koji je izdala Croatia Records. Ta količina zainteresiranosti svih u gradu Đakovu, gradske vlasti, biksupija, Osječko-baranjska županija, nekoliko promocija tog CD-a, medijsko praćenje, nešto je što mi je bilo nevjerojatno fascinantno i poticajno.  Nevjerojatno ponosni ljudi na svim razinama koji možda i ne razumiju klasičnu glazbu, a to i nije uvijek bit, ali ponosni što je njihov grad dobio CD kao izvrsnu audio promociju. Oni su svi bili prepuni strpljenja, ljubavi, prepoznavanja tog projekta, zatim otkupljivanje CD-a za njihove potrebe itd. A u SMŽ-iji ništa od toga…., niti na jednoj razini.

PS-portal: Inicirali ste i pokrenuli puno toga u ovom kraju. Postoji li nešto što ste jako željeli napraviti, ali iz nekog razloga niste uspjeli?

Edmund: Bez ozbiljnog Muzeja s ozbiljnim i stručnim zaposlenicima, vi gotovo ništa ne možete napraviti glede kvalitetnog kulturnog brendiranja nekog kraja. Prilika se propustila. Žao mi je što se nije uspjelo u uspostavljanju jedne izvrsne institucije, Muzeji i burgovi Banovine sa sjedištem u Petrinji, već se išlo prema mom mišljenju na jako loše i nesretne kompromise. Priroda je svugdje na planeti Zemlji lijepa. Ali ako vi tu prirodu niste oplemenili izvrsnim turističkim, kulturnim i sportskim sadržajima, onda će vam malo tko doći i boraviti u takvom kraju. Neshvatljivo mi je da vi danas u gradu Sinju imate nekoliko sjajnih i originalnih muzeja, malo dalje od Sinja u Trilju imate muzej, itd, itd… U SMŽ je situacija vrlo loša. Tu se može izdvojiti tek nevjerojatna i izvrsna aktivnost Matice hrvatske u Sisku pod vodstvom gospođe Đurđice Vuković.

PS-portal: U potresu je teško stradala Zagrebačka katedrala. Jesu li i orgulje pretrpjele štetu i što će biti s festivalom Orgulje Zagrebačke katedrale, pošto je izvjesno kako će njena obnova dugo trajati?

Edmund: Orgulje su dobro prošle, ali nisu trenutno za uporabu zbog situacije sa samom katedralom. Katedrala je nastradala i sad ćemo se očito morati malo strpiti glede i našeg Festivala Orgulje Zagrebačke katedrale.

PS-portal: Za kraj, što orguljaš sluša kad, recimo, odmara uz čašu vina?

Edmund: Ovo je super pitanje! Vino ne volim i ne pijem ga, ali zato volim ponekad popiti pivo. Uh, sve i svašta volim slušati – od Rammsteina, Laibacha, Depeche Mode, Pet Shop Boysa, svih novih komercijalnih hitova.

 

Edmund Andler-Borić

Rođen je i odrastao u Zadru gdje je maturirao jezičnu gimnaziju, teorijski odjel i klavir u razredu Nataše Polivec, potom dolazi u Zagreb te na Muzičkoj akademiji diplomira klavir u klasi prof. Ide Gamulin i orgulje u klasi prof. Ljerke Očić, da bi napravio magisterij orgulja u klasi prof. Marija Penzara. Orguljašku interpretaciju usavršavao je u majstorskim klasama Jaroslava Tume, Pietera van Dijka i Daniela Rotha. Dobitnik je više nagrada, a poznat je kao aktivan koncertni majstor s održanih nekoliko stotina koncerata po Europi, Južnoafričkoj Republici, Izraelu, SAD-u, Siriji,  Bjelorusiji, Ukrajini i Rusiji. Surađivao je sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i dirigentima Nikšom Barezom i Pavlom Dešpaljem,  Simfonijskim orkestrom Mostar i Simfonijskim orkestrom Sveučilišta u Damasku. Bavi se i pedagoškim radom, predavao je klavir u glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima, kratko u Kutini, Glazbenoj školi Fran Lhotka u Sisku-Petrinji, Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Osijeku, a već nekoliko godina radi u Umjetničkoj školi Franjo Lučić u Velikoj Gorici.

Pokretač je međunarodnog orguljaškog festivala Ars organi Sisciae čiji je bio  11 godina umjetnički ravnatelj, suorganizator Malog festivala čembala u Petrinji, pokretač i ravnatelj Zrin festivala ne čelu kog je bio tri godine, Festivala Orgulje otoka Visa,  te učesnik i inicijator mnogih kulturnih, prigodnih i dobrotvornih priredbi. S udrugom Zvuci tišine i kolegicom Sandom Vojković i rektorom katedrale preč. Josipom Kuhtićem pokretač je i umjetnički ravnatelj našeg najvećeg orguljaškog festivala Orgulje Zagrebačke katedrale.

Snimio je više nosača zvuka. Croatia Records izdala je 2009. godine njegov prvi solistički CD (koji je i nagrađen hrvatskom diskografskom nagradom Porin 2010.), a 2013. drugi solistički CD Sisačka orguljaška baština, te krajem 2015. i treći nosač zvuka Orgulje Sisačke biskupije – Sela. U 2016. godini objavljuje četvrti solistički CD pod naslovom Orgulje Sisačke biskupije – Voloder, 2018. u izdanju Cantusa Orguljski cantus Miroslava Miletića, a 2019. Croatia Records izdaje njegove Orguljske toccate iz Zagrebačke katedrale.

Aktivan je u Zajednici Nijemaca Zagreb, čiji je višegodišnji podpredsjednik.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here