Mira i Krešimir u svijetu bilja

Autor:Miroslav Šantek
Krešimir Modronja ima 77 godina i bez problema visoko u zraku bere višnje u gustoj krošnji koja se nadvila nad ulaznim vratima u njegov petrinjski dom na adresi Vrtni put 6.Godina je loša, uroda baš i nema, ali to njega puno ne brine. Važno mu je da je samo drvo višnje zdravo.Po zanimanju tehničar u mirovini je već 18 godina, a njegova supruga Mira, trgovkinja već 10 godina “miruje”. Ali samo na papiru. Ovaj dugovječni bračni par iz okolice Gline se sedamdesetih “skućio” na ovoj adresi tik pored zidina stare tvornice Gavrilović iz koje su ih ranom zorom budili mirisi radničkog gulaša, glasova radnika i buke ogromnih rashladnih uređaja i nepovratno zaljubili u Petrinju. Sve je to bio važan dio njihovih života, buka im nije smetala, na svijet su došli kćer i sin, za njima i unuci, ali cijelo vrijeme u njima je tinjala zajednička ljubav i strast – prema biljkama za koje kažu da ih cijelo vrijeme drže na životu i da su ljubav koja ne može proći.
ISPRED VELIKE I VRLO UREDNE KUĆE je impresivno dvorište od 400 kvadrata koje u sredini izgleda kao njegovani nogometni teren – a okolo su zasađene razne vrste biljaka i drveća od nekih stotinjak vrsta. Travnati dio je namjerno ostavljen prazan i služi kao bajkoviti teren odrastanja njihovih unuka koji doista mogu uživati u čaroliji zelenila, a za svaku biljku, za svaku granu i grm brinu se Mira i Krešimir. Ništa im nije teško. Svaki dan pregledavaju biljke, liječe ih, održavaju, razgovaraju s njima – njih dvoje s biljkama čine jednu cjelinu. Jednu neraskidivu simbiozu. Održavati toliko biljki je izuzetno zahtjevan i naporan posao kojemu se morate prepustiti na svakodnevnoj bazi ali to njih uopće ne zabrinjava. Čim se probude pogledaju kroz prozor kakva je situacija u vrtu, a i iza kuće gdje se nalazi također gomila zelenila – od najljepših ruža do breskve ili šimšira starog 200 godina. Mira i Krešimir su sretni ljudi. Žele da svi ljudi uzgoje zelenilo i shvate moć prirode i njenu ljekovitost. Oni su puni planova za budućnost. Što još treba uraditi, što treba zasaditi, što još nabaviti..? Jedino što im doista fali je miris gulaša iz stare tvornice u rano jutro i zvuk rashladnih uređaja. Ali sve ima svoj početak i kraj. Ali biljke su, kažu oni –  vječne.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here