Zapis Antuna Petračića
U novoj COVID- 19 normalnosti, među svim epidemiološkim popuštanjima stege, na svoje su došli i ovisnici od buvljaka, staretinarnica, antikvarijata, second hand dućana i slične ponude nekada novoga, a sada rabljenog, starog, starijeg, obnovljenog, nošenog, repariranog, rekonstruiranog, faksimiranog, iz „druge ili tko zna koje ruke“ ponuđenog tržištu. I stavljeno, posloženo, sortirano… na pokretne štandove ili jednostavno iz velikih vreća samo prosuto na hrpe, pa biraj, prebiri, traži, pronađi i za sitnu lovu kupi. Uz cjenjkanje i dogovor, može još jeftinije!
-Sagni se u robnoj kući sa zemlje – za ovu vrstu trgovanja kaže jedna naša sugrađanka.
I Petrinja ima svoju ponudu polovne robe, jedna takva trgovina luksuznije odjeće i obuće posluje pokraj Radićevog spomenika, a subotom i utorkom najveća je ponuda na neasfaltiranom dijelu gradske tržnice koji ostale dane služi kao parkiralište. Protekla dva vikenda, nakon oslabljenog koronavirusa, opet je proradio i taj buvljak majica, košulja, hlača, donjeg veša, cipela, šlapa i inog za muškarce, žene i djecu, knjiga, posuđa, igračaka, kablova, žica i drugih rezervnih dijelova svih vrsta i marki mobitela, aparata, uređaja i ostale elektronike, iz domaće radinosti pletiva i rukotvorina, u istoj proizvodnji (nasađenih) motika, lopata, sjekira, bradvi i sl. pa i raznovrsne žive peradi -neka nam oproste stalni ponuđači na otvorenom ako smo izostavili neku njihovu robu.
Ali – žale se oni- mnogo je manje prometa i kupaca nego do opasne epidemije. Trži se na malo i pomalo, do njih preko ceste sa zelene tržnice prelaze i dolaze oni najzagrijaniji za (pre)kapanje po stvarima ( među takve „ovisnike“ ubrajam i sebe) i potvrđujem ocjenu trgovaca o smanjenju potražnje, ali istovremeno i o smanjenom izboru.
Bilo kako bilo, kakav- takav, buvljak će opstati i nikada neće ostati bez lutalica, znatiželjnika i onih koji ipak (pro)nađu što im se dopada ili na licu mjesta od prve kupe, a onda doma shvate i pitaju je li im trebalo?
Prebiranjem i „rovanjem“ po petrinjskom buvljaku može se svašta naći, vidjeti i kupiti, a takva uobičajena jednoličnost i standardna uhodanost, prošireni su protekle subote i danas u utorak.
Na samom uglu zelene tržnice, pokraj štanda cipela i drugoga – osvanula je Klara. Visoka najmanje 190 cm, duge noge, bujna kosa, plave oči, crvene usne…ljepotica i pol, nema joj se što prigovoriti ( ni dodati). Muškarci sa strane dobacuju začuđene poglede, neki sramežljivo i skrivečki, ima ih koji odvažno prilaze i razgledaju, žene su otvorenije i srdačnije…
Padaju komentari, dobacivanja, šale, pohvale na ljepoticu i njenu obleku. Mijenja mjesto stajanja i odjeću. U subotu je bila ogrnuta velikih hrvatskim barjakom, danas je u klasičnoj izazovnoj haljini.
Izdaleka i podalje gledajući, Klara se doista doimlje kao rasna ljepotica, a kada joj se približite vidite samo izvanredno vjerno izrađenu – lutku.
– To je model turske proizvodnje za izlog iz našeg bivšeg salona odjeće Klara u Nazorovoj ulici, zato smo je i nazvali Klara. Ima ona i sličnu „sestru“, koju još nismo donijelo ovdje na plac- veli Petrinjac s prodavaonicom obuće na tržnici.
Pitamo „vlasnika“ kako se zove „Klarina sestra“ i slažemo se da bi trebala biti Petra ili Petrina, po izvedenicama imena našeg grada.
Za najposjećenijih dolazećih subota-utoraka sa zanimanjem čekamo postavljanje i modno (pre)oblačenje obje lutke.
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
