RADIKALNA SADAŠNJOST

Autorica: Ljiljana Lekanić-Kljaić

Prošli tjedan u Gradskoj galeriji Striegl otvorena je izložba Radikalna sadašnjost: Arhiv Koordinate 45.448927, 16.395571. Izložba je dio projekta koji dokumentira trenutno stanje prostora u Željezari Sisak.

Neformalni kolektiv umjetnika istražuje pitanje kako pristupiti prostoru bremenitom prošlošću bez uobičajenih opterećujućih floskula. Ističu da je nemoguće prosuditi budući scenarij za ovaj problem, ali ishodišna točka svih je unošenje pozitivnih promjena, aktiviranje prostora i eksploatacija njegovih značajki. Vjerujem da su te neupitne značajke svijetla točka koja može oživjeti sada tužno opustjeli prostor.

Ravnateljica Galerije Striegl Alma Trauber ističe da su ovakvi izvanjski utjecaji neophodni kako bi prostor oživio, uz svijest da ne može biti kao nekada, ali su ovakve akcije dobra platforma za razvoj grada i zajednice.

Lana Grahek, Tin Dožić i Sven Sorić kroz medij zvuka i slike bilježe fragmente vremena. Dizajnerica Lana Grahek referira se na rad nizozemskog kolege Karla Martensa koji se bavi estetskom dimenzijom odbačenih strojnih elemenata i različitog otpada.

U povijesti umjetnosti tako su se izražavali Kurt Schwitters kroz svoje objekte načinjene od otpada zvučnog naziva Merz ili Jean Tinguely koji sklapa djela od dijelova skupljenih na smetlištu. Dekontekstualizirani stroj postaje apsurdna i groteskna naprava. U tom je sva tuga napuštenih prostora kojoj se nisam mogla oduprijeti gledajući postav i slušajući autorska objašnjenja.

U ovom se slučaju iznosi društvena kritika refleksijom na nedavnu tranzicijsku prošlost. Dok Martens promišlja odbačene fragmente, ovdje se radi o odbačenim dijelovima tvornice. Paradoks je što tako napušteni prostor postaje prostorom promjena u čijoj revitalizaciji sudjeluje Grad i njegovi stanovnici, kao i firme poput ABS i Applied Ceramics. Dožić i Sorić koriste live stream da u realnom vremenu emitiraju fragmente zvučne slike (soundscape) prostora. To zvuči neobično i otužno kad se zna kontekst. Preuzimanjem zvukovnih elemenata interpretira se zatečeno stanje. Konglomerat Caprag, Željezara i Park skulptura proizvod je industrije i društva kojih više nema, ali i ova akcija negira  prevladavajuće mišljenje da se ništa ne pokreće!

Zato ovi mladi entuzijasti ističu da se okreću sadašnjosti kao materijalu i jedinoj konstanti. Za njih je radikalna sadašnjost proširena svakodnevica izvan vremena, društva i ideologije. To što je upravo ovaj prostor mjesto njihova zajedničkog djelovanja možda znači da kolektivno sjećanje ipak nije otišlo u vjetar! Fragmentirani svijet vijaka, čavala, limenih cijevi i ploča ponovno oživljen upozorava na stvarnost koja je bila i u radikalnoj sadašnjosti ponovo se uključuje u (umjetnički) život.

(Fotografije: izvor GGS)

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here