Volim čitati. Otkad sam na bratovim crtanim kaubojskim romanima savladala slova, ukoričene pisane riječi  moji su najbolji prijatelji.  Priče o zločestim dečkima zauzimaju dobar dio tog opusa. Tako neki dan naiđem na vijest o  knjizi autora – mladog studenta povijesti iz Virovitice Vlatka Smiljanića o životu najpoznatijeg hrvatskog razbojnika 20. st. Jovana Stanisavljevića Čaruge. Baš me zainteresirala i naručim taj novitet…
Do sada nisam bogznašto znala o Čarugi. Hajdučije je bilo i kod nas, ali nitko nije postao tako slavan.  Kaže Smiljanić da je Čaruga toliko golicao maštu, poticao stvaranje raznih predaja i legendi koje su u sebi imale malo istine, a puno mašte. Njegov je život nadišao povijesnu istinu i postao popularna literarna uspješnica – od stare Jugoslavije pa sve do današnjih dana. Dakle, o njemu su pisane knjige, snimljen film, izvođene drame. Zašto? Možemo se to do uvijek iznova pitati ali odgovor treba potražiti u onome što je ostalo iza Čaruge, a potkrijepljeno je istinom – povijesnim izvorima koji razdvajaju zbilju od mašte.
Knjiga “Čaruga – Životopis slavonskoga razbojnika Jovana Stanisavljevića 1897.-1925.” počinje kratkim osvrtom na povijesni kontekst vezan za početke života u rodnom mjestu Bare te Slavoniju – područje u kojemu je živio i pljačkao. Knjiga sadrži i kronološki pregled njegova života od najranijega djetinjstva pa sve preko stupanja u zakašnjelu zelenokaderašku hajdučiju i u konačnici, sudskoga procesa te okončanja života na vješalima. Kako se ovaj mladi autor zainteresirao za Čarugin lik i (ne)djelo? U intervjuu za „Večernji list“ kaže: „Čaruga je s vremenom postao dio legendi i bio je česta tema diljem Podravine, Slavonije, Srijema i Baranje. Tako je bilo i u mom kraju. Međutim, priče o tipičnom razbojniku s početka 20. st. postale su toliko mitologizirane da su bile nadrealne, u stvarnom životu nemoguće, nikako izvedive. To mi je bila glavna motivacija da saznam pravu istinu o Čarugi… Neke od ruralnih legendi bile su očite neistine jer nikako nisu odgovarale povijesnim izvorima kojih o Čarugi ipak ima. To je najvažnije vrelo istine o tom slavonskom razbojniku. To su sudski spisi iz parničnoga postupka protiv Čaruge., ali i brojni novinski izvještaji.“  Od novina posebno su dragocjen izvor brojni članci objavljeni u „Hrvatskom listu“.
A što je Smiljanić novo doznao o Čarugi? Rođen je 1897. u selu Bare,  općina Orahovica, od oca Proke, ratara, pravoslavca i majke Ikonije (Ike) Smiljanić, domaćice, katolkinje. Kad je Jovo imao deset godina, obitelj  je zadesila  tragedija – smrt majke Ike. Otac mu se ubrzo ponovno oženio, ali Jovo nije prihvatio maćehu, a ni ona njega. Napušta dom da bi izučio bravarski zanat u Šegrtskoj školi u Osijeku. Kako je uskoro započeo  Prvi svjetski rat, Čaruga je mobiliziran i tijekom 1916. pridružen kao vojnik XXVIII. osječkoj pješačkoj pukovniji. Ubrzo je završio na krvavom bukovinskom bojištu. Ojađen velikom glađu koja je zavladala među vojnicima, već dogodine je   dezertirao na vrlo vješt način. Ukrao je časničku uniformu te lažirao osobnu dokumentaciju. Prije nego što je pobjegao s bojišta,  Čaruga  je zbog ljubomore ubio nekog mađarskog vojnika “koji se motao” oko Katike, djevojke u koju je Jovo bio zaljubljen. Ipak, sretno je stigao u Bare spretno izbjegavši sve kontrole vojske i žandarmerije. Da bi preživio, do kraja 1918. godine bavio se krivotvorenjem osobnih dokumenata. Ubrzo je čak izabran za seoskoga zapovjednika narodne straže. Optužen je za pomaganje u ubojstvu brata seoskog načelnika i osuđen  na četiri godine teške tamnice. Kaznu je počeo izvršavati u zatvoru u Mitrovici, ali je već nakon nekoliko mjeseci, dok je cijepao drva za tamošnju općinu, uspio pobjeći i otada mu se gubi svaki trag. Tako Čaruga postaje dvostruki bjegunac te počinje njegova razbojnička djelatnost. Početkom 1920. pismom se javlja ocu da je živ, ali svjestan da ne može ostati kod kuće jer bi ubrzo bio uhićen. Može se pretpostaviti da se skrivao po slavonskim šumama, na obroncima Papuka i Krndije. Spavao je u štalama, a dane  provodio u lokalnim gostionicama. Kako bi se prehranio, bavio se krijumčarenjem duhana. Ali, ti mu prihodi nisu bili dovoljni za život pa se pridružuje hajdučkoj družini „Kolo gorskih tića“ koje je vodio neki Božo Matijević, seljak iz Gorjana. Tu dobiva nadimak „Čarug“. Preodjeveni u oružnike, uspijevali su  u prvi mah zbuniti žrtve, pa su im pljačke bile vrlo uspješne. Uskoro se Čaruga prometnuo u vođu družine, a konačno je to postao nakon nerazjašnjenog ubojstva Matijevića. Bio je inteligentan, lukav i snalažljiv čovjek. Da bi se zaštitio, uspješno je mijenjao  identitet u niz navrata. U pljačkama mu nije bilo ništa bitno osim količine plijena i njegova dostupnost. Počinio je ukupno 28 zlodjela u kojima je opljačkao bogat plijen , a osobno je ubio čak 15 nedužnih ljudi. Ali, i njegovoj je djelatnosti jednom je morao doći kraj jer „ničija nije gorjela zauvijek“, kako narod kaže. Uhvaćen je na spavanju u jednoj kući u Vinkovcima 25.12.1923., a ubrzo su uhićeni i njegovi suučesnici.  Klupko zločina se počelo odmotavati…Prvi zločin koji mu je stavljen na teret bilo je grabežno umorstvo seoskog gostioničara Ignjata Schlossbergera 9.7.1920.  godine… Uslijedili su i ostali – sve jedan okrutniji od drugoga. Pljačkali su trgovine, gostionice, skladišta, župnike, drezine kojima su se vozile plaće za šumske radnike, blagajnike, bogate seljake, šumare, mlinare…Taktika se sastojala u tome da je nakon svakog nedjela bježao u drugi kraj, a u Slavoniju bi se vraćao tek kad je procijenio da je intenzivna potraga za njim prestala. Tako je pohodio Bosnu, Dalmaciju, Srbiju, Bačku i Liku. Tijekom svog burnog života, u kojem nije mogao odvojiti ljubav prema luksuzu i zločine kojima je užitke plaćao,  zarazio se sifilisom. Liječio se u Zagrebu i Vinkovcima, ali je ipak trpio velike bolove. Tijelo ga je izdavalo iako je nastojao ostaviti potpuno drugačiji dojam.
Presuda Čarugi i ortacima objavljena je u Osijeku 21.lipnja 1924. Jovo Stanisavljević, Pavao Prpić Veliki, Ivan Selthofer i Nikola Matijević osuđeni su na smrt vješanjem, a ostali na mnoge godine teške robije. U međuvremenu su se pojavili pouzdani podaci o još sedam ubojstava i osam teških razbojstava koje su počinili članovi „Kola gorskih tića“. Ali, sudac je odbio ponavljanje suđenja držeći to preopasnim te da kaznu treba što prije izvršiti. Kupujući vrijeme u nadi ublažavanja kazni, svi su osuđenici preko svojih odvjetnika nadležnim tijelima uložili žalbe na presudu. Ali,  Čarugi i Prpiću Velikom bilo je uzalud. Potvrđena im je smrtna kazna. Ostalima je preinačena na godine teške tamnice.
Obrazlažući presudu, Čarugin odvjetnik dr. Vladimir Bujher tumači:„Društvo monarhističke Jugoslavije može kritizirati Čarugu kao vandala, razbojnika i ubojicu, ali prvo mora pogledati sebe jer je sustav dozvolio rast i razvoj takvih osoba. Čaruga nije bio jedini, ali bio je najpoznatiji. To nam najbolje govori činjenica da je žario i palio kontinentalnom Hrvatskom godinama, a tek jedna njegova pogreška omogućila je oružnicima da ga otkriju i naposljetku uhite.“
 Za Osječane je dan vješanja zakazanog 27. veljače 1925. u 7,00 sati ujutro bio izniman događaj. Svi su ga željeli  vidjeti pa se skupilo oko 3000 ljudi. Najprije je obješen Prpić, a onda Čaruga. Koliko je izvršenje bilo loše izvedeno, okrutno i mučno, govori činjenica da je Čaruga  na konopcu umirao 13, a Prpić 12 minuta. Ostale su zapamćene Čarugine posljednje riječi: „Zbogom narode! Čaruga putuje!“
Često pomislim da je povijest čovječanstva zapravo povijest nasilja. Posebno se to može reći za 20.st. Tijekom života i rada, susretala sam se s nasiljem i počiniteljima istog raznih vrsta. Ali, čitajući detaljne opise teških zločina  koje su počinili Čaruga i njegovi ortaci, bezobzirnost, okrutnost i upornost u izvršavanju istih, iznova se pitam što je to u čovjeku da ga potiče na toliku bezdušnost i zlo. I pred licem pravde, suočen s neizbježnim posljedicama osude, uporno negira da je bilo što od toga počinio…Koliko god razna umjetnička djela ublažila Čarugin lik, stvarnost je bila nešto sasvim drugo. Zato moram reći – doista je zaslužio da otputuje…
Katica Gašljević Tomić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here