Kome zvono zvoni: Posljednja zvonarica Ljubica

Autor:Miroslav Šantek
TIŠINA, LAVEŽ SEOSKIH PASA ili rominjanje kiše njeni su zvukovi dok u svojim mislima detaljno i uporno čisti pod, klupe i briše prašinu sa svetih slika omanje kapelice sv. Tadeja i Šimuna u selu Strašnik.Ljubica Horvatić to radi već preko 15 godina, otkako je ova kapelica ponovno sagrađena 2004. godine nakon ratnog razaranja.Nitko ju nije na taj posao “natjerao”. Nitko je nije ni uputio. Jednostavno, kad je vidjela građevinske radnike kako zidaju ovo zdanje koje se nalazi preko puta ulaza u njeno dvorište i dom, davala im je hranu i kuvala kavu za okrijepu, a kad je kapelica sagrađena, nešto u njoj je reklo da treba baš ona održavati unutrašnjost i okoliš građevine čistim i urednim. I tako i bi.
U TOM VELIKOM I U PRIRODU uvučenom selu nema puno prometa jer iz njega ne možete nikud dalje osim šumskim putevima i stazama poznatim samo lokalnom stanovništvu život je dosta usporen i tih. Život prolazi, djeca se rađaju, a odrasli ljudi umiru, pa se je prihvatila i posla zvonarice. Kad netko u selu umre, ta tužna vijest dođe do nje ,a ona otključa kapelicu i prihvati se užeta kojeg povlači i zvonjavom obavještava Strašnik da je neki stanovnik odselio na onaj drugi svijet. Dogotrajan je to proces. Ljubica povlači uže 45 minuta za smrt muškarca i 30 minuta za smrt žene. Ona je posljednja zvonarica ovog mjesta.Sedamdeseta joj se bliži i kaže da će ovaj posao raditi dok bude mogla. Kao i do sad. Volonterski i iz srca. A poslije nje….

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here