Slavo Striegl u Galeriji Krsto Hegedušić: Samostalna izložba „dobrog duha Siska, sanjara s Kupe, sisačkog umjetnika 20 stoljeća…“

Novinar Antun Petračić
„Dobar duh grada Siska, sanjar s Kupe,  velikan iz tišine, sisački umjetnik 20. stoljeća, rođeni crtač, samozatajni majstor kolaža, povučen, diskretan, skroman, poseban, nenadmašan…“ epiteti  su za izuzetnog čovjeka, prvoklasnog slikara-umjetnika s punih  75 godina likovnog stvaranja – Slavoljuba ( Slave) Striegla ( Sisak 1919. – Sisak 2014.)
Četrdeset njegovih slika upravo je izloženo u Galeriji Krsto Hegedušić u Petrinji, a sve su iz privatne zbirke   Ivana i Marije Tonković iz Siska. Autor postava i pisac teksta u katalogu Boris Vrga,  pri otvaranju je osvijetlio Strieglovu veličinu u hrvatskom slikarstvu, te značaj kolekcionarske  obitelji Tonković, a još detaljnije sve to opisao u popratnoj publikaciji.
-Među predstavljenih 40 Strieglovih slika različiti su formati i različite tehnike, od akvarela, crteža, pastela, ulja na platnu i ulja na staklu, koja na neki način predstavljaju Strieglov stvaralački specifikum, a  tu imamo i gotovo sve žanrove, od mrtvih priroda do aktova, veduta, pejzaža i naravno animalističkih studija po kojima Striegl i slovi kao jedan od najznačajnijih hrvatskih animalista. Želio bih reći da ova zbirka zapravo na neki način predstavlja stilsko-morfološki i poetsko-estetički sukus njegovog slikarstva- kazao je B. Vrga.
Za ovu samostalnu izložbu u Petrinji Strieglovi radovi  izdvojeni su iz prebogate kolekcije ( oko 200 umjetnina) obitelji Tonković,  a gosp. Ivan se sjeća kako je prije 50 godina  počeo najprije skupljati poštanske marke  i novčiće, ali su  takva filatelija i numizmatika bili tek dječja igrica.
-Kasnije su došle slike, možda i zbog prirode mog posla, ukrašavanja bojama. Ja sam po struci soboslikar, pa možda i od tuda ta ljubav prema slikama. Mnoge su mi, nekad davno, poklonili pojedini investitori,a  sakupljanje  djela Slave Striegla bilo je  kroz osobno poznanstvo. Nešto mi je poklonio, nešto sam kupio, nekad sam mu postavio izložbu, pa bi rekao da si izaberem, uzmem jednu sliku. Ja sam si jednu izabrao, a drugu bi mi on prodao po simboličnoj cijeni. Slavo je bio skroman čovjek. Kako sam bio obrtnik 47 godina, kupovao sam od njega i slike za poslovne partnere. Znao sam uzeti po dvadeset akvarela, a onda bih i sebi ostavio jedan. Među svima ovima izloženim u Petrinji najdraže mi je ulje na platnu Pastorala iz Letovanića, jer Letovanić je moj rodni kraj – rekao je kolekcionar I. Tonković.
Izložba će potrajati do 17. srpnja 2020., realizirana je uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH i Grada Petrinje, a tehnički su je postavili djelatnici Pučkog otvorenog učilišta  Hrvatskog doma Vladimir Pavelić, Ivo Sanković, Jasna Crnković i Dajana Ilić.
(PS OSOBNO: Među Strieglovim slikama u Galeriji Krsto Hegedušić, koje pokazuju umjetnikovo stvaralaštvo između 1938. i 1998. godine, uz ulje na platnu Pastorala iz Letovanića još su akvareli na papiru Dereglija na Kupi, Stari grad i Mali Kaptol u oluji, nastali oko 1960. godine. A u to vrijeme Slavo Striegl bio je profesor likovnog odgoja na sisačkoj gimnaziji (sveukupno od 1948 do 1974.), Tako je radeći ove slike 60-tih godina prošlog stoljeća, istovremeno uz domaće sisačke srednjoškolce još podučavao i nas iz petrinjskog naraštaja 1958.-1962. Doduše, samo jednu nastavnu godinu, onaj drugi razred  Gimnazije Vladimir Majder Kurt, jer smo prvi razred pohađali kao sisački đaci u zgradi  Učiteljske škole,  tada u Petrinji nije postojala Gimnazija. Koje li razlike između  dva profesora likovnog odgoja: u Petrinji eksplozivan, poseban, samo sebi svojstven, nenadmašen, bučan, glasan, krupan, visok, jak, s bezbroj anegdota i situacija između profesora-učenika:  akademski slikar Petar Salopek. Godinu kasnije  u Sisku čista suprotnost likovnog pedagoga: sitan  čovjek, tih, miran, obazriv, smirenog ophođenja: Slavo Striegl. Teško je njihovu nekadašnjem učeniku  vagati između dva profesora-umjetnika i još k tome likovnjaka. Salopek je  u memoriji ostao po svome, a Striegl po svome,  ali obojica  nezaboravni,  posebni. Zato su nama Petrinjcima, a  sisačkim gimnazijalcima-putnicima  onoga vremena,  iskustvo i poduka  dva profesora  obogatili   rano  srednjoškolsko životno doba.)
Jednako pamtim Peru Salopeka, sjećam se Slave Striegla!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here