Svašta nešto oko kampanje

Autor: Marjan Gašljević

Neki duhoviti autor na društvenoj mreži objavio post: „Sreća da nas ne testiraju na glupost. Koja bi to pandemija bila.“ I stvarno ako si priuštiš samo mrvicu strpljanja pa poslušaš nekoliko minuta neki od naših TV programa, pročitaš neke portale ili poscrolaš po mrežama sudaritićeš se s toliko svega i svačega da ti ogadi dan. U stvari natjera te da se pitaš da li si sam lud ili su prolupali oni koji ti nude priče kojih se ne bi postidio, pozavidio bi čak, i sam Bergerov (pa i Žiletov) Munchi.

Da su se na slasne prinadležnosti sabornika polakomili mnogi govore mnogobrojne kandidacijske liste s kandidatima od tek navršenih 18 do devedesetgodišnjaka. I svi bi oni mijenjali Hrvatsku.

Nikada na listama nismo imali ovoliku hrpu ekscentrika s inferiornom političkom inteligencijom konstatira neki tamo komentator zaboravivši na hrpe političara koji su donosili ključne odluke za Hrvatsku a njihova politička inteligencija ne samo da je bila inferiorna već i niže od toga.

I ranije sam promišljao o negativnoj kadrovskoj selekciji vodećih hrvatskih stranaka što se je, uglavnom, ponovilo i u ovom sastavljanju izbornih lista. Iz tih kadrovskih nizova vidljivo je da nije bitan dosadašnji politički učinak pa i, čak, politička inteligencijska inferiornost već da prevladava dodvornost i apsolutna poslušnost nazovi lidera čija je liderska moć utemeljena upravo na temeljima klijentelističkih i dupelizačkih uzusa sluganskih poslušnika.

Analizom anketa po svemu sudeći novu vlast morati će mo pričekati jer niti snishodljivost i želja za vlašću većine tako napabirčenih i vrbovanih „kadrova“ te egoizma njihovih kvazilidera jednostavno ne dopuštaju računicu kojom bi mogli sastaviti kakvu-takvu vlast posebno u vrijeme pokušaja spašavanja državnog proračuna usiljenim korona turizmom kao nekakvom krijesnicom u mrakači manjka sredstava i socijalnih rogačenja uslijed tog manjka posebno poslije novčarskog kerenja u travnju i svibnju kada se iz skromnog proračuna futralo i najmasnije hrvatske guske.

U pokušaju „dizanja“ hrvatskog turizma  razvikali smo famozni teniski turnir u Zadru koji se je, spletom nesretnih i nespretnih okolnosti, pretvorio u fijasko o kojem bruji cijeli Svijet. Do trenutka saznanja da su neki sudionici turnira zaraženi virusom svi su se naslikavali pokušavajući ubrati pokoji politički poen. Kada je turnir prekinut zbog COVID-a svi ti naslikači uprli su prstom u „sakupljače loptica“ kao glavne krivce. Zovu objektiva na Višnjiku nije odolio niti Premijer. Mignuo je gledateljima, kucnuo se s tenisačima a Novaka je nešto i potapšao razmjenjujući pozdrave cijelih 119 sekundi dovoljnih da, kada se saznalo da je i Novak pozitivan, ne mora u izolaciju. Ispalo je dobro jer da je vozio đubre na svoju oranicu ili maslinik i bio zatačen u toj terorističkoj radnji vjerojatno bi ga presavjesni Stožer oderao samo tako.

Da s 5-im srpnja nećemo završiti ovu političko-pandemijsku moru moramo se pomiriti i započeti se promišljanjima i nadanjima „za poslije“. U svakom slučaju nužno je izdržati ovih još dva tjedna, kazao bih, bezobraznih obećanja s kojima se kandidati razbacuju. Da će se dio reformi jednostavno morati odraditi sigurno hoće pod pritiskom neminovnih događanja koji će ih isprovocirati s tim da ih vjerojatno neće provoditi većina ovih koji se danas nude kroz ta neumjerena obećanja. I ako postoji računica tzv. „velike koalicije“ kao jedina izgledna varijanta sastavljanja većinske vlasti mislim da je ista neodrživa ali i pogubna za Zemlju makar se radilo o gotovo istom svjetonazoru različitih boja i jedine želje za vlašću ispričane kroz istovjetne priče.

Ovaj izborni proces bi mogao, u principu, iznjedriti neke nove snage kojih izgleda ima ali logistički su zgaženi i gurnuti u zapećak gdje su teško vidljivi a da je u toj logističkoj priči važan svaki novčić jasno nam je pokazano u osječkoj tarapani sastavljanja liste. Ti „mali“, nadam se i vjerujem, u ovom ciklusu pokupiti će po koji mandat koji, sveukupno, neće biti ključan u eventualnim kombinacijama prebrojavanja žetončića jer svaka i najmanja namjera ulaska u takve kombinacije bila bi za njih pogubna i prije nego su krenuli ali njihovo postojanje i njihov glas sigurno će se drugačije čuti poslije izbora u vrijeme „otimačine“ za dostatnih 76 mandata što bi im bio itekakav kapital za neke nove „zimske“ izbore u kojima bi i mi mali birači mogli vidjeti „svijetlo na kraju tunela“ zbiljskih reformi i svekolikih promjena u kojima ne bi bio „uspjeh“  prvo mjesto po korupciji i predzadnje mjesto u napretku i tri četvrtine ministara „prošetanih“ u mandatu kroz DORH.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here