I love Istra in the springtime…

Slap Sopot

Putopis Višnje Kovač Vezmarović

Da me netko sad pita koliko sam puta bila u Istri, ne bih znala odgovoriti koji je točan broj.  Bili smo u zimu, u rano proljeće i kasno proljeće, i ljeto,  u ranu i kasnu jesen. Zapravo, kad malo bolje razmislim, vjerojatno jedini mjesec kad nismo tamo bili je siječanj. U svim ostalim mjesecima bili smo barem jednom. Bili smo i ovaj vikend. I nakon  toliko puta, opet smo uspjeli pronaći nešto novo.  Istra je toliko raznolika i nudi sve- planinarenje, hodanje uz more i u unutrašnjosti, kupanje, obilazak malih gradića koji podsjećaju na Toskanu, polja lavande i puno toga još.

Ovaj puta bili smo smješten u Puli. Cijene su i više nego povoljne. U Puli se vidi da turista uopće nema, u samom centru grada većina trgovina je zatvorena. Iako je Pula pomalo zapuštena, oprostit ću joj jer je rimski amfiteatar koji se tamo nalazi dovoljan razlog za posjet. Sam amfiteatar je star 2000 godina. Specifičan je u svijetu zbog toga što ima četiri kule na svakom rubu. Te kule služile su za sakupljanje kišnice na krovu na vrhu, a i davale su stabilnost cijeloj strukturi. U arenu je moglo stati oko 25.000 ljudi. Ulaznica za borbe nije se plaćala, bilo je besplatno, ali nisi mogao sjesti bilo gdje- svaki stalež imao je točno svoje mjesto. U slučaju kiše Arena se mogla pokriti platnom da se zaštite gledatelji. Platno se razvlačilo  pomoću velikih kolotura. Mi smo prvo Arenu posjetili navečer oko 21 sat, u vrijeme plavog sata, kad je ona lijepo osvijetljena i tu smo napravili neke odlične fotke. Drugi dan smo je posjetili usred dana i ušli smo unutra. U srpnju i kolovozu Arena je otvorena od 8:00 ujutro do ponoći, a cijena ulaznice je 50 KN za odrasle, 25 za djecu. Ispod same Arene nalazi se muzej i to u sklopu nekadašnjih hodnika kojima se prolazilo ispod Arene.  Svakako odite u taj muzej jer ima lijepih nalaza amfora i mlinova.

Što još vidjeti u Puli? Augustov hram i ulazna vrata. Po noći je lijepo prošetati i obalom kad su dizalice Uljanika osvijetljene različitim bojama i to daje lijepu sliku. Što se tiče plaža, prvi dan išli smo na Verudelu jer gleda na zapad i tamo je najduže sunce. Plaže je lijepa iako ulaz u more nije baš tako lijep. Strmo je i dosta su veliki obluci koji u kombinaciji s valovima ne olakšavaju ulazak u more. Drugi dan išli smo na Hawaii beach – ona nam se puno više svidjela. Tu se u moru nalazi stijena sa koje smo skakali, a i sa strane sa stijena može se skakati. Imali smo sreću jer smo s te plaže vidjeli i dupine kako skaču na pučini. To nam je prvi put da smo vidjeli dupine u moru. Treća plaža na koju smo išli je kod hotela Histria. Sad se ona ne plaća pa smo uživali u besplatnim, mekanim ležaljkama. Ne znam koliko košta u špici sezone. Na samoj plaži, u moru nalaze se i napuhanci za skakanje za djecu tako da je zabava zagarantirana. U okolici Pule posjetili smo rt Punta Christo- tu se nalazi vjerojatno naj fotografiraniji instagram most u Hrvatskoj! Most preko dvije litice i iako mu fali pokoja daska, i dalje je lijepa scenografija za fotke.

Punta Christo

Drugi dan išli smo u potragu za poljima lavande. U Istri ih ima na nekoliko mjesta.  Prvo polje našli smo na cesti između Prodola i Krnice. Kad se ide prema Krnici, s desne strane je i nije ga teško pronaći jer je uz samu cestu. Polje je ograđeno i nažalost nema nikoga. Mi smo imali sreću da je naišao vlasnik pa smo ga ljubazno zamolili za slikanje. Drugo polja koje smo posjetili je u Svetom Lovreču. Ono po čemu je ono specifično je da mu se u pozadini nalazi zvonik bazilike iz 11 stoljeća. To stvara nevjerojatnu scenografiju. Budući je bilo oblačno i lagano je padala kišica, nismo forsirali ulazak u ovo polje. Kraj polja se nalazi kuća s jasno označenom tablom da je tu farma lavande pa vjerujem da se u kući možete raspitati i za ulazak u samo polje. Treće polje u Istri nalazi se u izletištu Pekici. Nismo ga ovaj puta posjetili, to ćemo neki drugi puta.

Nakon lavande krenuli smo put Vodnjana.  Glavni cilj ovdje bio je posjet crkvi svetog Blaža i čuvenim mumijama. Budući nema turista, nema ni radnog vremena crkve i mi smo došli i poljubili vrata.  Preko puta crkve, na klupici, sjedila je jedna starija gospođa koja nam je odmah maknula i rekla: „Pričekajte, čula sam se sa župnikom i ja ga isto čekam. Sad će on doći.“ Budući znam kako to SAD u Dalmaciji izgleda, rekoh mužu: „Ajmo mi prošetati po gradu.“  Muž se nasmijao i rekao: „Pa ipak smo u Istri, nije ti to tako ovdje.“  Na kraju smo čekali 25 minuta – pa i nije dugo. Simpatični župnik nasmijao se već izdaleka, a na moj pozdrav Hvaljen Isus odgovorio je sa „E“! U crkvi možete uzeti dva obilaska: duži za 75 KN i kraći za 50. Mi smo uzeli kraću turu. Nakon kraće priče o samoj crkvi, župnik nas uvodi u polumračni prostor gdje su u staklenim vitrinama izložene mumije. Iako ih zovu mumije, to su tijela pokojnika koja nisu mumificirana, nego pokopana, ali su iz nekog razloga ostala sačuvana, što zbunjuje i znanstvenike. Najzanimljivija je sveta Nikoloza Burza, opatica, stara 500 godina te je najočuvanija mumija u Europi. Koža na njenim rukama je još elastična i izgleda dosta stvarno. Druga mumija je sveti Leon Bembo, grčki nadbiskup, star skoro 850 godina. Druge dvije mumije nisu toliko dobro očuvane. Iako se nalaze u staklenim vitrinama, mumije je strogo zabranjeno fotografirati. Zato ovdje stavljam fotku iz kataloga. Vodnjan je isto šarmantno mjesto pa prošećite i njegovim ulicama.

Posjetili smo ovaj put i Rovinj i iako sam bila već toliko puta u tom gradu, nešto me stalno vuče da idemo opet. Ja bih tu mogla šetati tim ulicama danima ili samo sjesti u jednu od tih malih uskih ulica i upijati sve oko sebe.  Vidi se da u Rovinju ima dosta ljudi jer su sve trgovini otvorene slatki, mali ateljei i trgovine rukotvorinama i suvenirima. Ono po čemu je Rovinj poznat. Jedno od naj fotografiranijih mjesta i točka za svaku fashionisticu i influencericu je Atelier Charm. Vlasnica će vas ljubazno pustiti da se uslikate besplatno, ali  ostavite joj koju kunu donacije – neće vas osiromašti, a njoj će pomoći da i dalje održava ovo prelijepo mjesto.

Na povratku kući stali smo kod slapa Sopot u Floričićima. Koja je to ljepota! Meni nije jasno kako u dosadašnjim putovanjima u Istru to nismo vidjeli! Slap ćete lako pronaći uz pomoć navigacije, a od parkinga treba hodati nekih desetak minuta. Odozgo je jako lijep vidikovac i tu se nalazi Napoleonov most. Sam spust do slapa nalazi se druge strane mosta. Početak nije toliko strašan i dolazi se do jednog vidikovca, nakon toga put postaje jako strm i blatan. Blato se stvara od samog slapa koji pršti i cijelo to područje je dosta mokro. Ja sam nažalost išla u bijelim šminkerskim tenisicama u kojima sam se osjećala kao na klizanju pa vam ne bih to preporučila. Svakako uzeti planinarske cipele ili barem tenisice sa ripnama jer je stvarno vrlo neugodno za hodanje. Pred kraj se spuštate po dvije stijene uz pomoću užeta pa je potrebno malo spretnosti. Ali sve to vrijedi kad vidite tu ljepotu! Ne znam jesam li ja igdje vidjela takvu boju – tirkizno mliječnu, a prošli smo stvarno puno toga i kod nas i vani. Mi smo bili oko 4:00 h popodne kad je idealno vrijeme i svjetlo za fotografiranje.

Za kraj smo ostavili Kotle. Cesta od Floričiča do Kotli je vjerojatno jedna od najgorih kod nas – uska, na mjestima dva do tri metra. Ima i odrona. Srećom nismo naišli ni na jedan auto jer ne znam kako bi se mimoišli. U Kotlima smo već bili, ali to je toliko lijepa atrakcija pa ne škodi otići više puta. Nažalost u restoranu smo imali neugodno situaciju jer nisu pustili moju kćer da ode na wc. Onda smo nju i prijateljicu htjeli ostaviti da sjede za stolom i popiju sok dok mi obilazimo Kotle, ali ni na to nisu pristali jer su bile samo dvije iako je bilo dosta stolova praznih. Kotli su udubina u vapnencu  preko kojih teče tirkizna rijeka Mirna. Ovaj puta je rijeka bila malo zamućena, ali svejedno je prizor lijep.

Što reći na kraju? Ja već planiram slijedeće putovanje u Istru. Ima tu toliko malih srednjovjekovnih gradića koji želimo obići. Sumnjam da ćemo sve i uspjeti u jednom putovanju. Istra lijepa u svako godišnje doba.

Više informacija na Facebook stranici Croatian traveler ili instagram profilu @visnja.vezmarovic

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here