Kako nam je korona uzela kampanju

Foto:Cobra

Autor: Marjan Gašljević
Danas, zadnji vikend pred izborne, jednostavno postajem nervozan. Nervoza mi ne proizilazi iz brige program koje stranke prepoznati kao najbolji, to mi i tako nikada nije bilo važno, već iz činjenice da to nije kampanja na kakvu smo naučili i koja nas je itekako znala usmjeriti prema „najboljima“. Danas se po Gradskoj tržnici muva nekoliko skupina sakupljača glasova prepoznatljivi po svojim majicama i tu i tamo netko od njih ti pokuša u ruke ugurati nekakav letkić s popisom želja koje bi nam „odradili“ ako ih izaberemo. Listići se razlikuju samo po bojama stranke i likovima koji se 1. mjesta nude popis tih istih želja koje su, uglavnom, kod svih istovjetni samo, možda, redosljedno drugačiji. Svi bi, dakle, mijanjali ustroj lokalne uprave, mijenjali bi izborna pravila, žele efikasno pravosuđe, žele državu bez korupcije, nepotizma, klijentelizma. Žele mijenjati i hrvatsko zdravstvo, gotovo udvostručiti minimalac a, i ako sramežljivo, ponetko spomene i povećanje mirovina. To je, naime klizav teren. Ti nesretni umirovljenici u Hrvatskoj žive sve duže i i pamćenje im je slonovsko. Preporučiti im da odu u Irsku ili Njemačku malo je degutantno jer im u tim zemljama mirovina ne bi bila dostatna niti za doseg prega siromaštva što je kod nas pravilo.
Nervozan sam i razočaran jer jutros pre Kontrobom nije bilo niti jedne stranke koja kuha kavu. Srknuo bih je ma kakva i čija bila. Pokupio bih na drugim štandovima nešto olovaka da mi bude dostatno za cjelogodišnje ispunjavanje računa, srknuo bih i neko drugo pićence koje se nodi, utrpao par jabuka u vrećicu ili se otimao za šaku trešanja. Naravno, najviše mi nedostaju frigane ribice. Je da su zamrznute još za Juge ali ako je poklonjeno tomu se ne gleda u oči. Osim toga, kakve – takve, popune przninu u trbuhu. Za eventualne kobasice sumnjivog mirisa vjerojatno se ne bih mogao izboriti zbog šetaća pasa koji su se nagurali ispred štanda dok psići nemoćno pokušavaju pobjeći od mirisa i zalogaja koji će s njima podijeliti njihovi vlasnici.
I tako, hapio bih frigane ribice, naslonio se na ogradu i žvakljao mudro promatrajući nesretnike koji nisu za niti jednu stranku već izgubljeno lutaju između tržnih klupa. „Ti su najgori. Oni nam unište svake izbore.“ Mrmljam preko zalogaja, možda stignem ušapiti još jednu porciju, sudrugu naslonjenom pored mene koji šišti u pokušaju da ispod gebisa „istjera“ komadić prepržene peraje kojeg je nesmotreno zagrizao.
Da, to nam, eto, nedostaje u ovoj kampanji. Odlazim kući saslušati siže današnjih poruka koje su mnogobrojne kamere naslikavale pred Kontrobom. Da sam se tamo priključio nekoj grupi ne bih čuo što govore oni drugi. Ovako, u komociji doma, mogu čuti sve poruke blagodati koja će nam biti na raspolaganju odmah onog „ponedjeljka“. I tu me čeka razočarenje. Svi tepu samo o nesretnom korona virusu za kojeg su, odjednom, svi znali da će se vratiti i razmahati. Sve mi se nekako čini da će biti osramoćena ona osoba koja do Božića ne pokupi virus. I za to je, izgleda, sada pravi trenutak jer jedni kažu da je virus sada najslabiji. Drugi nas, pak, straše da to nije točno. Ono, kao kad pitaš političare zašto nisu za vrijeme obnašanja vlasti mijenjali ono što sada obećavaju da od „ponedjeljka“ hoće.
Svi se pozivaju na struku prokazujući one iz suprotnog tabora kao „nadriliječnike“. Jebiga, sve struka a svatko priča svoju dijametralno suprotnu priču. Komu i čemu vjerovati?
Šteta što COVID 19 nema svoju listu. Mislim da bi većina glasala za nju. Naime, od kada je COVID ponovno zaigrao svoj opaki ples iz Hrvatske su nestali lopovi. Nestala je korupcija. Nestao je klijentelizam i sve ostale loše stvari koje su nam rastakale društvo. S COVID-om i od COVID-a više se iz Zemlje ne iseljavaju mladi i radno sposobni produktivci. I uhljebi su počeli „delati“. Od kuće, ali „delaju“. Da je korona tako shvaćena možda bi pred Kontrobom bilo i ribica. Brancina, čak.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here