žito u moru

namreškanim leđima mora
stručak zlatnih prstiju prede
ko žuta mačka frkće
podraga pučinu pa ustukne
niz gol se kamen skotrlja
tek poderan dlan zašije
i ko da ništa nije
nebom razlije se luč
iz sebe iscijedi vruće ulje
u rane jutarnje sate
ja ga volim..ja ga gledam
rujno žito u moru niče
dok lagan vjetrić tiho pirka
i na uho šapuće mi :
to sunce je..

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here