Autor: Marjan Gašljević

U zadnjih nekoliko dana pokazivanje tzv. „prostog prsta“ postalo je gotovo pa uobičajen način komunikacije. U neka ranija vremena takva gesta smatrala se izuzetno bezobraznom često izazivajući i sankcije prema „pokazivaču“ za razliku od danas kada se gesta dočekuje sa otvorenom simpatijom kod dijela građana.

Poslije srednjeg prsta Markičkinom Hodu za život i Škorinom Domovinskom pokretu u temi pobačaja kada je i bivša Predsjednica iskorisila tu gestu i ako baš nešto nisam siguran da li je ponukana ideološkim vrijednostima ili samo da vrati volejom Škori za izborno podmetanje noge posebno mi je bio simpatičan dvostruki prosti prst prodvačice na zagrebačkom Dolcu s kojim je počastila akademika Reinera u predizbornoj kampanji. Taj lijevi i desni srednji prst jedne obične građanke koja svoj skromni kruh zarađuje na izuzetno težak način nekako me je potaknuo na propitivanje.

I ranije me je čudilo kada su se neki istinski stručnjaci u svom poslu „zavjetovali“ politici obično percipiranoj na nižoj razini od najprostije prostitucije na uštrb svoje struke. Naime, nisam kompotentan suditi razini stručnosti ali samo stjecanje titule akademika u razredu svoje struke usmjerava mi mišljenje da stručnost nema potrebe i mjesta propitivati pa i u jednoj Hrvatskoj karamboliranih vrijednosti do te razine zbilja je potrebno preskočiti mnogo stepenica.

I što onda jednog stručnjaka koji je u medicinskoj znanosti dosegnuo vrh tjera da se prostituira u političkoj bari koja zbiljski nema nikakve veze niti s moralnošću niti humanizmom na čemu se temelji upravo njegov poziv. Zar taj stručnjak s tim epitetima ne bi društvu daleko više pridonosio i pridonio svojim znanstvenim radom? Na koncu, vidjeli smo, u hrvatskoj politici kvalitetno lažu i muljaju i oni s diplomom i oni bez nje. S druge, pak, strane za takvog stručnjaka, mislim, da zbilja nije upitan materijalni status da bi se morao prodavati za neku lovu posebno ako ona „kapa“ iz nekih mimozakonskih izvora. I što onda nagoni te likove CV-a prepunog titulama da drhture pred bahatim poludiktatorima koji su se izlaktarili da budu iznad njih pa, umjesto, da im budu korektiv oni su im legislativ. U stvari takvo ponašanje ne proizilazi niti iz egoizma jer, u svojoj situaciji, mora prečesto pokleknuti. Pa što je onda? Egzibicionizam? Samoponiženje? Nešto treće?

Da li je tako taj „prosti prst“ ušao u svakodnevni način komunikacije kao emotikon koji ima značenje protivljenja i liku i djelu onog komu je pokazan za razliku od „starog“ značenja „popuši“ najčešće u uporabi u prometu ili sličnim situacijama kada preotmeš nekome nešto što ni tebi a ni njemu ništa ne bi značilo.

U svakom slučaju fenomen „prostog prsta“ ostaje za tumačenje i promatranje od komunikacijskih stručnjaka  ma kako ga oni protumačili meni ostaje pitanje da li su ti akademici i doktori znanosti, posebno humanističkog razreda, kada započnu prakticirati politiku po profesiji političari ili „samo“ stručnjaci svog znanstvenog razreda.

U stvari, nije mi jasno, da kažem jednostavnim jezikom, da li je zbilja nužan ogroman trud za doseg najviših stupnjeva znanstvenog razreda da bi čovijek postao običan politički spinmajstor, ili Ti, lažov.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here