Glina: Knocking On Heaven’s Door

Autor:Miroslav Šantek
JUTRO JE U GLINI. U tom malom banijskom gradiću prepunom građevina austrougarskog stila korzo je puno. I šetača i ljudi koji sa svojim društvom sjede na terasama kafića koji su se nanizali jedan za drugim. Putnik, prolaznik koji bi prvi put zastao i pogledao tu svjetinu pomislio bi da je ovdje život vrlo intenzivan od jutra do mraka, ali nije. Srijeda je, sajmeni dan i tada ujutro Glina jako živne. Par intenzivnih sati druženja i onda se sve smiri. Ove srijede korzo su preplavili političari svih boja. Traže izborne glasove. Pored njih prolazi nepoznati mladić s komadom papira na kojem su nacrtani upitnici. Ponekad i poviče poneku parolu, nerazumljivu na prvu. I ode dalje, pa se vrati. Glina je mala. Ulica, dvije u centru,puno sporednih puteva i sokaka i to je to.Veliki zatvor, velika drvna industrija, tvornica dječje hrane, bankomati, male trgovine i jako dobra povezanost cestom s Karlovcom i Petrinjom. Gradić za idealan život u boljim uvjetima.
POPRAVLJAM ŠIVAĆE MAŠINE –  na zemljanoj podlozi uz nasip rijeke Gline smjestio se glinski plac – središnje mjesto na kojem se može kupiti sve. Od voća i povrća, odjeće i obuće pa sve do popravaka šivaćih mašina. Jako puno ljudi dolazi ovdje jer razlog je jednostavan – u Glini nema trgovačkih centara i sve što vam treba naći će te ovdje. I staro i mlado hrli u ovaj prostor koji je na par minuta hoda udaljen od samog središta. Tu su se nanizale i velika crkva i policijska stanica i nogometno igralište, poveći park preko puta, gradska uprava, brončani ban Jelačić, knjižnica i čitaonica, spomenik Franje Tuđmana – na par stotina metara sve to možete sresti i obići.
I TUGA SE NEKA UVUKLA u ravnu ulicu koja vodi prema mostu i izlazu iz Gline prema Karlovcu. Niz starih, oronulih kuća u kojima nitko ne živi, s ožiljcima rata i natpisima koji pozivaju na prodaju prizivaju sjetu. Sve ove ulice i prazne kuće imaju neku svoju priču, neka svoja sjećanja. Ovom malom gradiću treba ljudi i treba mu dobro plaćenih radnih mjesta. Treba mu mladosti, novaca i zabave. Treba mu sve ono što nedostaje i kod mnogih drugih gradova s ovog područja koje polako ali sigurno tone u zaborav. Banija živi u svojoj ljepoti, a mi smo samo putnici u vremenu u gradićima koji polako zamiru zbog nas samih.Sunce sija, u automobilu je prevruće, na radiju Guns N’Roses – Knocking On Heaven’s Door. I zastave koje vijore na banderama dok napuštam Glinu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here