Autor: Antun Petračić
Dok je dolje po gradu i u cijelom petrinjskom ravnom polju vruće i sparno ljeto, na Rokovu brdu povrh petrinjskih Majdanaca ugodna je svježina. Osjeća se strujanje zraka, rashlađuje pirkanje vjetrića, čuje zuj’ pčela u krošnjama lipa, šum lišća na visokim stablima. Okolo, svečana tišina i mir, kako i dolikuje ovom mjestu!
To je prirodno okruženje najstarijeg petrinjskog groblja posvećenog svetom Roku, u svojoj višestoljetnoj povijesti najteže stradalog na Josipovo 1992. godine. Tadašnji okupatori Petrinje u istom danu minirali su sve tri katoličke grobljanske kapelice, uz sv. Roka još do temelja sv. Benedikta i Presveto Trojstvo, time umislili staviti hrvatsku prošlost u katolički zaborav.
U godinama poslije Oluje na Benediktu i Trojstvu sagrađene su nove kapelice na istim mjestima i jednakog izgleda kakve su bile do neprijateljskog rušenja u Domovinskom ratu. Sada svoj završni izgled dobiva i Rokovo svetište.
Odbor za izgradnji sv. Roka i drugih sakralnih objekata župe sv. Lovre na 16. po redu radnom sastanku, sa zadovoljstvom je utvrdio kako je nova crkvica „zatvorena“ sa sviju strana. Nakon ostakljenih prozorskih okni, sada su u isklesan kameni okvir ugrađena i masivna drvena vrata, ključ je kod župnika prečasnog Josipa Samaržije, ujedno i predsjednika ovog Odbora.
Nakon dovršenja fasada po tornju i gornjem dijelu, nastavlja se razmišljati o sličnom i za donji vanjski zid. Član Odbora Davor Salopek, dipl. arhitekt s velikim iskustvom u projektiranju poratne obnove sakralnih objekta, izradio je troškovnik uređenja tih preostalih zidova sv. Roka, a postoje i zainteresirani građevinari za taj posao.
Zaključak je Odbora da se nastavi osiguranje sredstava za ovu fazu radova, a ne ostave po strani ni unutrašnji zidovi i rješenje stropa. D. Salopek je dobio zadaću izrade troškovnika i ovu iduću etapu dovršenja sv. Roka.
Na sv. Roku predstoji i ugradnja zvona zanimljive prošlosti i posebne časti. Teško 325 kilograma i promjera 830 milimetara zvonilo je 3. listopada 1998. u hrvatskom nacionalnom marijanskog svetištu Majke Božje Bistričke kada je papa Ivan Pavao II pred 500.000 vjernika-hodočasnika predvodio euharistijsko slavlje i proglasio Blaženim Slugu Božjeg kardinala Alojzija Stepinca. „Papinsko zvono“ s njegovim grbom i posvetnim tekstom od tada je u Petrinji i čeka svoj novi zvon na Rokovu brdu.
Odbor je primio na znanje osobni prijedlog Davora Salopeka o preseljenju postojećeg spomenika uzoritog kardinala Franje Kuharića s travnjaka u gradskom parku pokraj župne crkve sv. Lovre na novo mjesto, oko šest metara ispred glavnog ulaza u crkvi. Autor ideje s prijedlogom je upoznao sisačkog biskupa Vladu Košića i autora spomenika kipara Kršnjavija, od obojice dobio usmenu potporu, ali se s premještanjem kipa nije složilo Pastoralno vijeće sv. Lovre.
Nije se službeno očitovao ni ovaj Odbor, jer mu je sada u fokusu samo sv. Rok, a kako se u svezi spomenika F. Kuharića na novom mjestu mora izjasniti i Grad Petrinja, ostaje i nadalje otvoreno razmatranje prijedloga Davora Salopeka.
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
