Izborni repovi

Autor: Aleksandar Olujić

Finila je i ova komedija. Ostalo je samo još počistit’ pozornicu iza glumaca i statista, te preostali inventar, koji bi možda mogao još čemu poslužit’ u nekoj slijedećoj predstavi, spremiti u kakovo priručno spremište bez prozora što miriše po plijesni, a staru isluženu kramu baciti u kontejner. Veliki se glumac lagano naklonio publikumu, pobravši sve bukete sebi ne obazirući se na suze drugih koji su baš u ovoj predstavi za sebe vidjeli odskočnu dasku do zvijezda. No, kako to već biva, na tim se daskama gase mnogi snovi, dok je škrgut zuba onih koji misle da su zaslužili puno više postao pravilo.

Prvo što se gleda u takvim situacijama je tko je i koliko dobio, a tko izgubio. I u ovoj kao i u mnogim drugim igrama broji se samo pobjeda, iliti uspjeh. Za gubitnike ovdje nema milosti, ni od strane protivnika a niti od vlastite stranke. Odmah po zatvaranju birališta počinje cipelarenje onih što su pali na skliskim daskama.

Ono što nakon svega ostaje idealan je posao za „Möchtegern“ analitičare, kritičare, teoretičare i ine znalce svega i svačega: biti veliki vojskovođa nakon bitke i objašnjavati ono što je svakome jasno. Idealno je pri tom imati nekog glinenog goluba poput Bere ili Milana. Nekoga zvučnog imena koga mogu napucati bez opasnosti da im ovaj uzvrati. Na takvima se oštri kritičko pero, a riječi hvale upućuju onom što prpošno stoji obasjan reflektorom uspjeha. Naravno, valja se dobrohotno sjetiti i onih koji su svoju „lajnu“ na sceni izrekli bez greške, jer, tko zna, možda i bude što od njih pa se tada uvijek može izvući dobra stara: govorio sam ja da on/a ima nešto još onda…

A raja? Raja k’o i uvijek gleda predstavu, neki s oduševljenjem, neki ogorčenjem, a neki s apatijom. Raju tako i tako nitko ništa ne pita, čak i onda kad se čini da je pita. Onima gore bitno je da je mirna i ne galami pod prozorima. Zato su im i puna usta brige za njenu dobrobit.

Vozim prema Zagrebu. Uz cestu stoje jumbo plakati s kojih se osmjehuju poznata lica. Njih nitko nije skidao zbog izborne šutnje. Tako će se oni osmjehivati još neko vrijeme dok se plakati pod utjecajem sunca i kiše ne počnu ljuštiti ili dok ih ne prelijepe drugima, možda baš s facama za neke nove izbore.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here