Petrinja: srušeno, nagnuto, nahereno, otkinuto, bačeno, nedovršeno…

Tekst i foto: Antun Petračić

Od  svog prvog automobila prije, hm, točno 50. godina ( iz sredine 1970. novi bijeli Fićo) za ljetnih momačko-obiteljskih putovanja po Lijepoj našoj ne volim juriti,  turirati, glavinjati… Najvažniji su sigurnost, uživanje u putu i krajoliku, zapažanje, promatranje, vraćanje uspomena i sjećanja.  Držim se devize – nema  žurbe, ovo je izlet, stići će se – kada se stigne.

Sva ovakva  „filozofija“ ponovila  se  i za ovomjesečnog kratkog ljetnog odlaska  na  Jadransko more, lokaciju Srednji Jadran oko Trogira, odredište Čiovo, uz laganicu gasa po nevelikom prometu, s viđenjem koliko se može  preko  volana.

Zanimljiv je pravac po državnim cestama Banovine, Korduna, koridorom Plitvica, (restoran Borje je zatvoren), Korenice ( posluje čuveni Macola), Udbine, dio  Like po autocesti kroz  gotovo šest kilometarski tunel sv. Roka, spuštanje   u Dalmaciju, pokraj dva izlaza za Zadar i blizu Šibenika silazak na onu poznatu jedinu dalmatinsku cestu tik uz obalu. Njome  se jedan na drugi vežu  i spajaju mala i velika znana turistička mjesta između poznatih Pakoštana, Pirovca, Vodica, Primoštena, Trogira. U povratku je Aveo vozio preko Drniša, Knina, Gračaca  do Udbine i dalje kući, pa time zatvorio prometni krug ljetnog odmora 2020.

Dojmovi s ceste 360 km (tamo) +340 km ( natrag) su pozitivni, prometnice  uredne i održavane, po više brdovitih dionica  dvostruke trake za pretjecanje, nekoliko kilometara bez prekida  po sredini  autoceste u nizu poredani  rascvjetali  grmovi  raznobojnih oleandera.  U više mjesta Dalmacije uz samo more, horizontalni  pješački prijelazi kakvih nema u našem okruženju: bijele unutarnje crte u žarko  crvenim širokim trakama,  uočio bi ih i „slijepac“ pa prilagodio, smanjio brzinu, stao i propustio pješaka. Nisu rijetki ni „ležeći policajci“, izrađeni su „ kružni tokovi“ (imaju ih Glina i Korenica, naravno i novi most kopno-Čiovo),  na mnogim mjestima trepću semafori, a začudo kolikim brojem, onih  klasičnih crveno-žuto-zelenim obiluje  gradska jezgra i obilaznica oko Drniša.

Prolazak kroz taj dio južne unutarnje i morske  Hrvatske pokazuje putniku-prolazniku  brigu lokalaca ( i šire) o sebi  i svojemu, a kako je i gradska jezgra Petrinje u tranzitu motoriziranih iz kontinenta prema moru ( i obratno)  lako je moguće  da  će  vozač i njegovi u automobilu  u  nas zamijetiti  čega ne bi smjelo biti.

U dubokom jarku  Gupčeve ulice, na  izlasku-ulasku u grad, urušena je i smotana velika informativna tabla s oznakom SRC Pigik i privatne turističke ponude, a u zavoju  Novog Selišta opasno se  nagnuo betonski  stup za struju, na sreću ne prema samoj cesti.

Na drugoj strani grada, u Sisačkoj ulici kod spomenika na Senjaku, stoje dvije oštećene žute table kao da najavljuju  Zagreb/ Sisak, a  ne pokazuju  smjer, jer je  vrh jedne slomljen, druge svinut.

Po sredini vanjskog parkiralište tvornice Gavrilović naherio se visoki stup javne rasvjete, a uz samu prometnicu isto tako nakosio stup s oznakom Gavrilovićevog trga. On čak ni nema sva slova, jer ih je neki  bezveznjak prekrio bijelom naljepnicom na engleskom jeziku.

I mimo glavnih prometnih pravaca kroz Petrinju raznih je sličnih primjera nemara i nebrige mjerodavnih za održavanje povjerenog, a među građanima i po društvenim mrežama osobito je prepuno  kritika na vrijeme, oblike i izvedbu aglomeracije nove kanalizacije i vodoopskrbe.

Iz svih takvih, izdvajamo nelogičnost u Teslinoj ulici i gornjem dijelu Ul. Bogoslava Šuleka, blizu spomenika na Senjaku i kod OŠ Mate Lovraka: nakon ugradnje cijevi vraćen je raniji ulični izgled, ali  dva spojna kraja s po desetak metara nisu povezana asfaltom,  ostale su opasne udarne rupe s prašinom ili blatom, ovisno od vremena (!?).

Ni netom za djelomice asfaltiranu Reljkovićevu ulicu (još) nije vraćen prometni znak, iščupan i ostavljen  s betonom, pa trune u travnjaku ispod gradske tržnice.

Ljetno viđenje  do mora i natrag, uz ovo sadašnje  po Petrinji, koje nije od danas i zato konačno traži popravak, zaključujemo dobrim i pohvalnim iz središta grada: nakon super oslikavanja trafostanice u uglu parka, po cijelom Strossmayerovom šetalištu  na svih 60 klupa stavljeno je 360 novih hrastovih letvi za sjedenje i naslon.

Park se pomladio, neka takav izdrži što duže!

A   cestari, HEP-ovci, komunalci, redari… svoje popravite što prije!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here