Stroj za maglu

Autor: Marjan Gašljević
Konačno i od Milana Bandića nešto realno. Milan, naime, kod Spomenika Domovini gradi stroj za maglu. Nakon 20 godina prodavanja magle odlučio se, valjda, posljednji put narugati građanima Zagreba i ako s njim ništa nije sigurno i stvarno je veliki koeficijent kladiti se na to. Magla će, dakle, kao i mnogo puta do sada, obaviti Domovinu toliko da, ako želite vidjeti i pipnuti Spomenik, morate ući u maglu. I ranije dok je Milan „maglio“ oni koji su ušli u njegovu maglu, a takvih je jako puno, imali su privilegij „pipnuti“ sve ono što je u magli bilo obavijeno. 766 nečega u stvari je sitan i beznačajan novac za sve one „strojeve za maglu“ svih ovih godina. Svaka čast Milane zbilja si Džek makar na prošlim Pralamentarnim izborima i nisi nešto dobio glasova što ne znači da, kada Plenković sagradi „Državni stroj za maglu“ negdje gdje stručnjaci utvrde da će moći pouzdano „zamagliti“ cijelu Hrvatsku  i Ti, Milane, nećeš svojim iskustvom „zaroniti“ i „pipnuti“.
Jedan od nacionalnih strojeva za maglu je i Ruža Tomašić koja nakon već preko nekoliko puta kako je „odlazila“ iz hrvatske politike opet „kuha“ na desnici. U priču joj je „uletio“ Robert Pauletić s dosta osvojenih preferencijskih glasova pa joj pomutio namjeru da u Sabor uvede svog pijuna koji je osvojio impresivnih 19 preferencija što matematički proizilazi da mu glas nisu dali ni članovi uže obitelji. Poslije Đapićeva gaženja desnice koje se, eto, pokušala, žilava kakva jest, pod Škorom oporaviti i postati kakva-takva politička snaga u Hrvatskoj za što je i imala šanse Ruža je odlučila (?) rasturiti je i zgaziti takvu u povojima. Koliko je odlučna, vjerovali joj u to ili ne, napustiti će EU Parlament da bi zasjela u Hrvatski Sabor samo da spriječi Pauletića u namjeri da konzumira svoj na zakonu utemeljen mandat. Možda će joj, što me ne bi čudilo, jedn od prvih poteza biti prijedlog izmjene tog Zakona a to će, gle čuda, podržati saborska većina. U stvari u tim igrama ništa se ne prepušta slučaju. Razjebati će desni blok i Škori pokazati „prosti prst“. Škoro, kakav jest, ne bi me čudilo, i drugi će se put okrenuti svom biznisu koji mu itekako ide da ne bi gubio vrijeme na isprazne saborske rasprave i nadmudrivanja koje će prepustiti ostatku ostataka svog pokreta koji će „veselo“ izaći na saborsko tržište.
Plenkoviću u vladanju Državom ti likovi neće trebati ma koliko mu se „uvlačili“ i dodvoravali jer on ima pouzdanu i provjerenu većinu ma koliko, i velikom broju njegovih stranačkih igrača, smetalo što će se „tuširati“ i dijeliti „svlačionicu“ zajedno s Miloradom Pupavcem i njegovim timom. Zanimljivo, čak niti budućem podpredsjeniku Vlade i ministru branitelja to neće smetati makar se je svojevremeno mjesta u Vladi dočepao upravo na kolima (šatoru) rikanja protiv Pupavca i njegove ekipe i politike.
I onda, na koncu, govorimo o prevarama hrvatskih birača. U stvari sve je u toj jebenoj hrvatskoj politici prevara. U prethodnom sazivu imali smo famozne „žetončiće“ od kojih smo se sprdali. Ispada da su ti „žetončići“ bili najmanja prevara. Oni su, jednostavno, za neku lovu prodali svoj obraz. Strpali su, dakle, nešto para u džep, savili kičmu i to je to. Građanima je bar bilo jasno radi čega su ih izdali. Juda se je poslije izdaje okačio o maslinu. a ovi će bez grižnje savjesti trošiti svoje škude a ni birače neće gristi savjest kada se ili kada ih netko upita kome su dali svoj glas. Birači, u stvari, nikada nisu krivi. A, bome, nikada nisu ništa niti dobili do li vlast kakvu zaslužuju.
E pa uživajmo u vlasti kakvu smo zaslužili a na srbijanskim iskustvima možemo učiti i činjenicu da kada te „tvoj bije“ pendrek manje boli.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here