Petrinja je lijep grad, Petrinjci su divni ljudi – i ja sam Petrinjac – kaže Saša

Autor:Miroslav Šantek
POP ILI PILOT- PARTIBREJKERSI SU ZAKON
Covid ljeto 2020. Na terasi kafića u središtu Petrinje,na ranojutarnjoj kavi svi stolovi su zauzeti. Svako sjedi u nekom zanimljivom društvu, a za mojim stolom sjedi pravi pop. I nesuđeni pilot. On ni sam još do kraja nije svjestan što više voli, ali činjenice kažu da je pop. Pravoslavni sveštenik. Paroh petrinjski – Saša Umićević. Pije kavu s mlijekom i kaže da je tužan ovih dana jer zbog naglih promjena vremena narod češće umire. Samo jučer je imao tri sahrane.Nada se da će se sve smiriti. Saša ima 35 godina, rodom je iz Rume u Srbiji. Rođen i odrastao u multikulturnoj sredini gdje su susjedi preko puta Hrvati, Srbi,Mađari.. nema veze, svi se vole i cijene. U osnovnoj školi na neobjašnjiv način dobiva neki poziv u sebi da se približi Bogu. Posjećuje crkvu i u njoj se osjeća dobro. Osjeća da joj pripada i krenuo je na put bez povratka. U srednju bogoslovnu školu u Nišu, a zatim i Teološki fakultet u Beogradu i obaveznu ženidbu.To tako ide. Bez žene ne možeš biti pop. Zaljubio se u Natašu, a ona mu je rekla da nije bitno kud idu samo da su zajedno i put ga je nanio u Hrvatsku. Prvo u Plaški, zatim Karlovac, a već sedam godina je Petrinjac. Petrinja je divan grad, ljudi su divni i ja sam Petrinjac – kaže Saša. Ovdje su mu se rodila i djeca Arsenije i Irina, a njegovi roditelji su također očarani Petrinjom i često dođu sinu parohu u goste.Kad je prvi put došao trebalo je srediti parohijski dom. Bilo je puno smeća na tavanu i tada upoznaje ljude koji su mu rado uskočili u pomoć.Spominje Vladu Lovrekovića, direktora Komunalca koji je puno pomogao u ovom poslu. Ima i dvije ljubavi “sa strane”. Oduvijek ga je privlačilo letenje. Razmišljao je da postane pilot. On na taj poziv također gleda malo s duhovne strane. Sve je to let. Put u visine. Put prema Bogu. Kaže da ga veseli vijest da ekipa oko Danijela Jagića i ovdašnjeg aero kluba stalno radi neke akcije i jednog dana će ih i posjetiti.Na drugu stvar ga je “navukao” rođak iz Bosne. Saša uz duhovnu voli i rock glazbu. Preferira domaću. Azra, Idoli i pokojni vlada Divljan za čije pjesništvo tvrdi da ima jake veze s duhovnošću, a obožava Patibrejkerse – kad pjevač Cane zapjeva: Znam kad bi živeo 1000 godina, ceo bi mi život stao u jedan dan – to je to kao u Svetom pismu: pred Bogom je hiljadu godina kao jedan dan, veli Saša.
BOGOSLUŽJE SVAGDAŠNJE
Sašina parohija je ogromna. 55 sela i Grad Petrinja, radiju oko 160 kilomeara i 700 živih domaćinstva. Puno samih, starih ljudi. Puno ljudi koji imaju svoju muku, svoje nedaće. Taj zvuk drobljenja kamena koji se čuje ispod kotača automobila i koji je jedini i para tu tišinu i nečiji pogled kroz prozor. Domaćin kojem treba pomoći. Kojem ne treba pričati već saslušati ga. Ljudi trebaju prvenstveno saslušati druge ljude – kaže Saša. Kad je krenula korona kriza i kad su mnogi stariji ljudi ostali odsječeni od svijeta i života, on je krenuo u pomoć. To je bila njegova dužnost i njegova želja. Da ljudima donese darove, hranu, lijepu riječ utjehe od samog Boga. Da osjeti njihovu tugu i bol. Sve je to ostalo u njemu. Sve te teške, potresne prizore pamti. Sve ih nosi sa sobom. Saša se raduje i svakoj izgradnji neke katoličke ili bilo čije bogoslužije. Radovao se izgradnji crkve sv. Roka iznad Petrinje ili crkve na Slatini, a jako je dobar s lokalnim svećenikom Josipom Samaržijom iz sv. Lovre i s kapelanom Hrvojem Zovkom, a najviše sličnosti je pronašao s fra Petrom Žagarom iz čuntičkog samostana. Dođe kod njega u goste, popiju rakijicu, popričaju, osjeća se dobro u toj crkvi, u cijelom tom kraju gdje ga jedino rastužuje nedostatak ljudi.
IZGRADNJA SV. SPIRIDONA
Kao što su mnogi Petrinjci mogli ovih dana primjetiti, na gradilištu pored parkirališta nekadašnje Robne kuće Petrinjka radi se punom parom. Ovdje, na komadu zemlje u stopostotnom vlasništvu crkve počela je gradnja vanjskog dijela buduće crkve sv. Spiridona. Nakon prošlogodišnjeg početka radova i sanacije nekadašnjeg terena i izgradnje temelja došlo je vrijeme i za ove radove. Novci nisu problem – novaca nema, stara je poslovica. I Saša muku muči s financijama. Cijela crkva će koštati oko 2 milijuna kuna. A oni taj novac jednostavno nemaju, već su se okrenuli donacijama dobrih ljudi koji su skupili dovoljno za dosadašnje radove. I Grad Petrinja i gradonačelnik Darinko Dumbović je uskočio u pomoć, a organizirane su i mnoge dobrotvorne večeri i skupovi širom svijeta koje je sada nažalost situacija s koronom prekinula. Crkva će biti lijepa, u rano kršćanskom stilu, moći će primiti stotinjak ljudi, imat će toranj sa zvonikom i proljepšat će ovaj dio Petrinje.Obišli smo i gradilište na kojem radove izvodi firma Sebastijan – domaća firma. Saša je svaki dan na gradilištu, nestrpljiv je, sve bi htio preko noći, stalno razmišlja o njoj, raduje se što će jednog dana ona otvoriti svoja vrata svim  ljudima. Danas se čak popeo ljestvama prvi put na zvonik i pogledao gradilište s visine. Nada se da će ove godine ti vanjski radovi biti završeni, a zvonik pod krovom. A onda će svi ljudi moći ući u nju i ako žele tražiti pomoć od sv. Spiridona čudotvorca.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here