Vahdeta i Hajro

Autor:Miroslav Šantek

U KUĆI OBITELJI KULAŠIĆ  smještenoj u jednoj od mnogobrojnih uličica Mošćenice sve odiše na Bosnu.Svako malo tišinu zvonjavom prekida stari sat, a sobe su uredne i napunjene predmetima koje baš i ne možete svagdje vidjeti – od umjetničkih djela na zidovima bosanskih majstora do životnih uspomena u obliku predmeta koji su se koristili i još uvijek koriste u rodnom kraju Vahdete i Hajrudina koji u vrijeme mog dolaska u njihov dom su upravo pili podnevnu kavu. Tursku, naravno. Oni za sebe kažu da su prvo Petrinjci, a tek onda Bošnjaci. Nepovratno su zaljubljeni u Petrinju u kojoj su proveli većinu svojih života, dobili dvije kćeri i unuke i na petrinjskoj grudi će jednog dana i umrijeti. A do tog trenutka koji sve nas jednom čeka, uživati će u zaluženim mirovinama i radu na poboljšanju života i rješavanju problema Bošnjaka u Petrinji i okolici, ali i svih drugih nacionalnih manjina, baš kao i većinskog hrvatskog stanovništva. Hajrudin Kulašić je dobitnik Plakete Grada Petrinje za osobiti doprinos, njegovanju etničke i multikulturalne raznolikosti i tolerancije na području Grada Petrinje. Plaketa će mu biti uručena na Svečanoj sjednici Grada Petrinje ubrzo, 7. kolovoza u atriju Hrvatskog doma.

bty

HAJRU ZNA SVATKO – tako zovu ovog čovjeka za kojeg kruže glasovi da će uskočiti u pomoć kad zatreba, da je jedan od onih dosljednih ljudi koji kad vas upozna ima potrebu doći i na sprovod u natežim trenucima ljudi s kojima nije kućni prijatelj, ali se “znaju” i do takvih stvari drži čvrsti običaj. Rođen je u susjednoj Bosni. U Kozarcu kod Prijedora prije 65 godina.Tamo završava osnovnu školu, a stolarski zanat u Prijedoru i kao mlad napušta rodni kraj i dolazi na Baniju. Petrinja i Sisak su u to vrijeme bili odredište mnogih ljudskih sudbina iz Bosne. Ljudi su došli ovdje, našli poslove i zauvijek ostali. I zavoljeli ovaj kraj. Tako i Hajro. Svjedok je mnogih događaja povijesti Petrinje u kojima je sudjelovao – od uspona Gavrilovića, uljepšavanja grada za Univerzijadu, Zlatnog lampaša, pa sve do nesretnog rata u kojem je sudjelovao braneći Petrinju. Njegov radni vijek je tekao od zapošljavanja u nekadašnjoj firmi Uzor, preko Gavrilovića, privatnog poduzetništva i na kraju Privrede u kojoj je ove godine, tik prije pojave koronavirusa otišao u zasluženu mirovinu. A svoju životnu ljubav, suprugu Vahdetu je upoznao sredinom osamdesetih na jednom političkom tečaju kojeg su obadvoje pohađali. Od tada su zajedno do današnjih dana. Vahdeta je iz Doboja i kao dvogodišnja djevojčica s obitelji se doslelila u Sisak. Za sebe govore da nisu potpuni vjernici, već ljudi koji štuju tradiciju svojih predaka i obitelji koji su rođeni u puno drugačijem svijetu. Vahdeta je pročitala i Kuran, a zanimljiv je da joj je taj primjerak poklonio katolički svećenik don Paško iz obližnjih Gora. Hajro kao dugogodišnji lovac petrinjskog društva Fazan je vičan kuhanju gulaša, a voli pojesti i svinjetinu i sve što mu paše. Nema ništa protiv toga, dok je Vahdeta postala vrsna kuharica tradicionalnih bosanskih, arhaičnih jela na čiju pripremu kad su neke proslave i obljetnice zna potrošiti i nevjerojatnih tri dana za kuhanje i pečenje jela i kolača. Jednom zgodom u Bihaću jedan vrsni poznavatelj islamske kuhinje probao je njen kadaif (vrsta tijesta) i rekao da je tako nešto kvalitetno probao jedino u Carigradu.

VEĆ SKORO 20 GODINA Hajro se bori u županijskim i gradskim vijećima za poboljšanje života Bošnjaka kojih puno ima u Mošćenici i ponešto u samoj Petrinji. On je predsjednik  Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Petrinje i njihov glas i probleme prenosi gradskim vlastima. Isto tako pomaže i srpskoj manjini ili makedonskoj. Njemu je svejedno. Ljudi imaju probleme koje treba riješiti. Organizator je i čestih koncerata bošnjačke kulture u Petrinji na koje dođu u velikom postotku Hrvati i zadovoljni odu s priredbe i punih stomaka ukusne hrane koju je pripremila Vahdeta i njene suradnice kojih ima sve više i to ju raduje. Kaže da napokon i ona može uhvatiti vremena i uživati u koncertima prepunim plesa i pjesme iz njenog kraja. Ovo priznanje, ova nagrada Hajri znači puno. Kaže da je to samo podsticaj da i dalje djeluje u bošnjačkom vijeću sve dok bude mogao. A sad kad je u mirovini ima više vremena, ali i nema, kaže. Uvijek se nađe nekog posla.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here