Kapetan bijele lađe: Goran Iličić

Autor:Miroslav Šantek

NA SAMOM RUBU OBALE, preko puta terasa obližnjih kafića ispred sisačke Holandske kuće stoji mladić i želi dobrodošlicu putnicima i upućuje ih na njihovo odredište – na brod Juran i Sofija koji uskoro kreće na vožnju Kupom od ovog mjesta do zidina Starog grada gdje se okreće i vraća na mjesto polaska.Pitam ga za glavnog čovjeka, a on mi rukom pokazuje gdje ga trebam potražiti. Spuštam se niz željezni most do same površine Kupe i ulazim na legendarni tegljač Biokovo koji je ovdje prije par godina zauvijek uktovljen kao gradska atrakcija. U unutrašnjosti broda je vruće. Na stolu su posloženi turistički prospekti koje svaki putnik dobiva na uvid i uspomenu na ovo putovanje. A kad ovdje kupite kartu, s palube Biokova silazite i penjete se na palubu manjeg turističkog broda Juran i Sofija koji je ove godine postao prava atrakcija čak i u ovo vrijeme koronavirusa.Za stolom na palubi sjedi kapetan ove bijele lađe i sređuje papirologiju prije puta.

Kupnja karata u unutrašnjosti Biokova prije ukrcaja na Jurana i Sofiju
Zapovjednik broda Goran Iličić, domaćica Jasmina Novaković i mornar Marinko Ždralović

GORAN ILIČIĆ JE TAJ KAPETAN. Službeno rečeno, on je zapovjednik broda. Ovu odgovornu dužnost koja obuhvaća prievoz i sigurnost putnika i samog broda radi s potpunom predanošću i odgovornošću. Po zanimanju je strojarski tehničar zaposlen u Parku prirode Lonjsko polje s velikim iskustvom dugogodišnje vožnje brodova. Sada mu je dodijeljena ova uloga vožnje putničkog broda pokretanog s dva dizel motora ukupne snage 150 kilovata koji pokreću ovog riječnog ljepotana sedam metara širokog i šesnaest metara dugačkog koji može primiti 75 putnika, a izrađen je 2003. godine.Put traje 45 minuta. Uz Gorana na brodu su i mornar Marinko Ždralović čija je dužnost zavezati brod, a na palubi je i Jasmina Novaković, žena koja brine o putnicima, dobri duh broda, domaća cura sa Zibela.

Komande broda Juran i Sofija
Juran i Sofija prije isplovljavanja

VRIJEME ZA POLAZAK SE BLIŽI. Sve više je putnika na palubi. Goran sjedi u kokpiktu za komandama broda koje su nama laicima prilično nerazumljive i nepoznate. Nikad prije nisam vidio ovakve komande i nemam pojma kako pokrenuti ovu grdosiju. Ali on ima. Objašnjava mi da je to slično vozačkim dozvolama u cestovnom prometu. Od najmanje kategorije do vožnje autobusa i kamiona. Tako je i on. Polagao je kategoriju po  kategoriju i sad je zapovjednik. Napuštam Jurana i Sofiju i s obale gledam kako ga je Goran pokrenuo. S lakoćom. Putnici su zasjeli. Izvadili mobitele i snimaju ovaj trenutak njihovih života. Na palubi je i mala beba. Kad poraste vidjet će na nekoj fotki da se vozila i te nesretne korona godine po Kupi. A meni na pamet pade ona šaljiva spika iz filma Tesna koža: Uvek sam sanjao da budem kapetan od belu lađu…Ali ne može to svako.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here