Zanimljivo pismo stiglo je u našu redakciju.Od našeg čitatelja koji je za vrijeme rata bio još dječak i koji je cijelo vrijeme rata proveo u rodnom Nebojanu dijeleći tako sudbinu njegovih vršnjaka, odraslih i svih vojnika koji su tih godina dio svojih života proveli na tom malom, nikad osvojenom komadiću zemlje.Što danas, nakon 25 godina za njega znači Oluja objasnio nam je sam. (Miroslav Šantek)
OLUJA i ZNAČENJE U OČIMA JEDNOG NEBOJANČANA
Zašto mi srce kuca brže na dane vojno redarstvene operacije OLUJA!!?
Probat ću to pojednostavnit koliko mogu.
OLUJA je nama, tada 13-14 godišnjim klincima značila prestanak uzbuna, prestanak odlaženja u podrume neovisno o dobu dana ili noći, prestanak ograničenog kretanja našim krajevima, prestanak čekanja ružnih vijesti s ratišta i čekanja da li će koja od tih biti vezana za naše prijetelje ili obitelj, da li će nastradati otac, ujak, stric, tetak, susjed poznanik ili bilo koji Hrvatski vojnik jer svi oni su naša obitelj.
Značila je da neće netko od nas nastradati od ispaljene granate dok se igramo na livadi,dok se kupamo na našoj Kupi, dok još tada čuvamo krave na paši jer livada je velika i kao da doziva neku bezveze zalutalu ispaljenu granatu. Značila je da više s prozora naše škole nećemo čuti jauke ranjenog vojnika, nećemo morati gledati krv koja je ostala poslije njega. Naši učitelji neće više morati preko pontonskog mosta,a ponekad i čamcem na posao preko Kupe u Nebojan i paziti na nas u tim po čovjeka nenormalnim uvjetima,jer ambulanta je bila kod te naše škole.
OLUJA je značila da će vojnici s kojima smo provodili dane napokon moći svojim kućama i skinuti maskirnu odoru, ostaviti pušku i živjeti napokon normalan život sa svojom djecom,svojom obitelji.Svima nam je bilo drago zbog njih.
OLUJA je značila da ćemo napokon moći u našu Petrinju. Da ću vidjeti dali je kiosk još na mjestu gdje sam kao mali dobio svoj prvi roman Zagor.Da li je plac još čitav gdje su prije rata tata i mama sestri i meni kupovali banane – prava poslastica i najdraže iščekivanje kad bi oni otišli u grad,u našu Petrinju.
OLUJA je značila da će moj prijatelj napokon moći svojoj kući u Novu Drenčinu,da ću i ja opet moći doći kod njega kao i prije rata pa da se igramo na njegovom terenu malo.Da vidimo kako kod njega na istoj Kupi grizu ribe.Da vidimo ima li kod njega kakva dobra vrba za skakanje u vodu.
OLUJA je značila da se svi prognani mogu vratiti svojim kućama.Da se život na svom pragu nastavlja.
OLUJA je značila da će stric napokon doći kući jer pet je godina skoro izbivao iz našeg Nebojana. Izbivao zbog raznih ratišta na kojima je bio.
OLUJA je značila da ujna više neće s poljupcem i suzom ispraćivati ujaka na teren.
OLUJA je značila i rastanak s tim istim ljudima koji su svoj dom našli u Nebojanu jer nisu mogli kućama.Značila je i rastanak s vojnicima koji su nam bili starija braća i brinuli o nama, davali nam konzerve, sokove,čokolade,a i dali nam da pokoji put i opalimo metak – i nitko nije stradao već stekao neprocjenjivu školu.Da, značila je rastanak,ali rastanak u sreći jer svi oni idu svojim kućama i svojim sinovima.
OLUJA je značila slobodu i pobjedu, sreću i ponos.
Hvala gospodo branitelji na tome. Malo znači, ali za mene ste vi vjetar pobjede koji je donio OLUJU.
I ovo neka bude odgovor kad mi svake godine postave pitanja:Mario,a što si ti tako zapeo za OLUJU…..bilo pa prošlo? Čemu si tako na te dane sav neki pun hvale i nekog ponosa?
Eto zbog toga napisanog – a i to je malo.
OLUJA je dan pobjede i neka tako bude dok je naše Hrvatske, nikad nam ne smije smetati i nikad naši dečki i naše cure koji su nosili uniformu nesmiju biti zaboravljeni!!!
Sretan nam nadolazeći dan OLUJE!
Za PS portal Mario Vuić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here