Vijore naše zastave. Rođendan je pred vratima

Autor:Miroslav Šantek
NOĆ JE BILA TOPLA. Ovog Covid ljeta. Koronavirus. Za neke postoji, za neke ne. I jedni i drugi ga imaju u glavi .A tu u dvorištu kuće u petrinjskom Brezju rasula se topla tama. Uz domaću ispečenu pizzu, whiskey colu, lubenicu koja je iznenada stigla s polja kraj Cepeliša i priču o friško obavljenom poslu slaganja drva u podrum obližnjeg “Petrinjskog nebodera”, o žalosnim vijestima koje su potvrdile smrt naše susjede, o prolaznosti života i zgodama naših djedova kojih više nema na ovom svijetu, o njihovim dugim ljetnim noćima u tami dvorišta.. a onda je nebom proletjela zvijezda. Ili pala. Kao kad Bijelo dugme zapjeva – padaju zvijezde. Gazdarica je rekla da ih nikad nije vidjela i da ih tek sad prvi put vidi. Taj fenomen koji se svakog ljeta ponavlja. Nekako u doba rođendana našeg grada. Lovrine suze.
A VEĆ SUTRA SU SE ZAVIJORILE ZASTAVE. Stotine njih. Vijore u parovima. Na banderama gradskih i prigradskih ulica. Zastava Grada Petrinje sa svojom bjelinom, crvenim kockama i grbom i hrvatska trobojnica. Nikad prije viđena kombinacija. Nikad prije se nije dogodilo da neke gradske vlasti bar na ovaj veliki dan izvjese barjake. Da pokažu svijetu da ova Petrinja je živa i da nikad neće nestati. Po prvi put se čovjek može nekako malo ponosno osjećati Petrinjcem. A i ne mora. Sto ljudi sto ćudi. Svakom na volju.  Ali istina jest da je sutra Lovrenčevo. Rođendan moga grada. A taj moj grad je takav kakav jest. Ja drugog nemam. Tu sam se rodio i tu ću i vjerojatno umrijeti. Petrinja je ipak moja i ja ju volim. I znam da nisam jedini.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here