Pad aviona u Indiji prije tjedan dana  već je zaboravljen. Jadnih tih 190 Indijaca od kojih je 18 poginulo. Što je to u zemlji koja broji 1.2 milijarde ljudi?! Da se to dogodilo u Americi ili Europi, pisalo bi se u novinama svaki dan. Ali ovako, `ko ih šiša, sarkastično rečeno. Iako je iza svakog poginulog jedna drama. Evo priče. Radi se o 12 godina starom Boeingu 737-800. U stvari, taj je avion  perfektan. Malo je duži od normalnog 737 pa može povesti skoro 200 putnika. Neki piloti ga zbilja ne vole jer je dosta dugačak pa kod polijetanja i slijetanja, ako ne paze, mogu repom zastrugati po pisti. To se dogodi kaubojima-pilotima.
Dakle, ovaj avion Air India-Expressa je bio u dobrom stanju. Otišao je u Dubai po Indijce koji su se trebali vratiti kući da se spase od korone koja hara u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. To je kao da skoče iz tave u vatru. U Indiji korona nije pod kontrolom, no oni ipak vole doći kući. Iz Dubaia se leti 4 sata. Aerodrom Calicut International Airport u Indiji je jako nezgodan. Takav tip aerodroma zovu “Table Top”. Radi se o tome da je pista na nasipu. Zamislite nasip 30 metara visok, 3.5 km dugačak i 100 metara širok, a na njemu pista. Takva pista stvara pilotima nezgodnu optičku iluziju i zato što je 20 metara iznad terena. Pilotima je teško sletjeti u lošim vremenskim uvjetima. Aerodrom je poznat kao najopasniji  u Indiji. Na njega smiju slijetati samo kapetani zrakoplova, a ne kopiloti. Ne preporuča se slijetati po jakoj kiši. Usprkos svemu, nije potrebna posebna obuka da se tamo sleti.
U našem slučaju, u pilotskoj kabini su bila dva kapetana, što je dobro. Avion je bio ispravan što je isto dobro. Problem je bila kiša. Sad je u Indiji vrijeme ljetnog monsuna. Drug Stojković nam je to znao objasniti u osnovnoj školi u Glini. Monsun je u stvari, vjetar koji kad puhne s mora, donese jaku kišu. U svijetu se takav vjetar zove moesson. No, naš učitelj Stojković je tvrdio da je to monsun? Možda se predomisli oko toga pod stare dane.  Kiša je na primjer, tako jaka da od brisača na autu nema baš nikakve koristi. Ako ste u autu, onda je najbolje stati i čekati da kiša prestane. No, ovi indijski piloti nisu htjeli čekati da prestane kiša, a nisu ni htjeli da odlete na neki drugi aerodrom. Mogli su, ali nisu. Krenuli su na slijetanje. Kad su dodirnuli pistu, uočili su da su već na pola puta i da neće moći stati prije kraja. Procedura onda kaže – daj gas i opet u zrak. To se zove “Go Around”. Dakle, još jedan krug. Ovaj put su odlučili  napraviti krug i  sletjeti na istu pistu ali iz drugog smjera. To je bila greška. Iz suprotnog smjera imali su vjetar u leđa. Dakle, brzina je veća pa je zaustavljanje  duže nego je to uobičajeno. Osim toga, pista je bila jako mokra, a kiša je nemilosrdno padala kao i kod prvog pokušaja slijetanja. Oni su negirali pravilo da se ne slijeće ako se uvjeti nisu promijenili. Drugi pokušaj je bio samo malo bolji jer je avion dodirnuo beton na 1/3 piste. Problem je bio što je zaustavni put produljen zbog veće brzine i mokre piste. Dakle, zaustavni put je bio predugačak da bi  avion ostao na betonu piste. On je skliznuo s betona prešao dvadesetak metara po travi i na kraju pao tih 20 metara s “nasipa”. U podnožju nasipa se slomio ali srećom, nije se zapalio (vjerojatno zbog obilne moessonske kiše).
Dvojica pilota i još 16 ljudi je poginulo. Sreća što je većina putnika preživjela udes. Istraga još traje i za godinu dana (ili prije) će se ispostaviti da aerodrom nije siguran (što smo već znali). Piloti će morati na trening da uče slijetati na taj aerodrom. Ako bude bilo novaca, produžit će nasip tako da se slijedeći avion zaustavi u travi umjesto da padne 20 metara u dubinu. Eto, da su piloti odlučili sletjeti na alternativni aerodrom u blizini (a ima ih još 4 u krugu od 100 km), možda ne bi izgubili avion i ljudske živote. Tko zna, možda su imali kakvog uhljeba u firmi koji im je rekao da pod svaku cijenu moraju sletjeti na Calicut aerodrom. I to se događa. Na kraju krajeva “ujeo vuk magare”.
Ovaj udes, na žalost, nikoga više ne zanima. Jedan avion manje, a on će se već nekako nadoknaditi. Na svijetu ostaje još 1.2 milijarde Indijaca s puno većim brigama.
By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here