Dogodilo se u Glini prije 50 godina – 3. dio

U Glini se nekad svašta događalo. Neke stvari treba zapisati da se ne zaborave. Kao što već znate, ja sam proveo puno godina u urarskoj radnji moga tate Đure koja je bila na korzu. A glavne stvari su se na glinskom korzu i događale. Osim toga, uvijek je bilo stalnih posjetitelja te urarske radnje. To nisu bile mušterije nego Glinjani koju su skoro svaki dan naišli da si malo popričaju i da prokomentiraju novosti iz Gline, a naravno i iz svjetske politike. Stalni gosti su bili neki Vujčić koji je radio u štampariji u Popravnom domu. Poslije penzije je svaki dan navratio na priču. Osim njega, skoro svaki dan je navratio i Mikić Mihaljević koji je bio šaljivčina i uvijek je imao neku dogodovštinu za ispričati.

Srijedom bi navratio neki Jovo iz Glinske Poljane. On je stalno nešto švercao i uvijek je imao nešto za prodati. Onda je tu bio Veljo Katić kojeg smo zvali „hodajuća enciklopedija“. On je kod kuće imao enciklopediju pa je uvijek nešto prepričavao iz područja povijesti ili tehnike. I na kraju je tu dolazio i glinski dječji doktor Vinko Jelavić. On medicinu nije smatrao naukom nego eksperimentalnom metodom. Glavna stvar je bila statistika. Ako neki lijek pomogne većini ljudi, e onda je to dobar lijek. Sve se radi na bazi eksperimenta. I tako to ide dalje.

Jedan dan dođe tako doktor Jelavić mom tati i kaže da je dobio velikog soma na poklon. Veli: tvoja supruga dobro kuha, ajd` da ona tog soma pripremi pa da svi imamo dobru večeru. I tako smo onda svi jeli soma. Moja mama ga nije baš voljela jer joj je uvijek davao nekog posla.

Dr. Vinko Jelavić je živio u Glini, a njegova supruga u Zagrebu. Jedan dan dođe on mom tati i zamoli ga za uslugu. Vinko je na neki način došao do ovce koju je htio nekako otpremiti u Zagreb svojoj supruzi. Moj tata pristane da poveze ovcu u Zagreb. Da ovca ne pravi probleme u autu, odluči doktor da ju vagne, pa izračuna koliko mu treba nekog sredstva za uspavljivanje. Račun mu je pokazao da bi trebala jedna dobra injekcija nekog sredstva za spavanje da bi ovca 2.5 sata puta bila pod narkozom.  Moj tata je ionako trebao ići u Zagreb pa je za dogovor bilo lako. Doktor Jelavić dade toj ovci injekciju i ona lijepo zaspi. Oni je bace u gepek i moj tata zapali za Zagreb da dostavi ovcu kod doktorove supruge. Pronađe on tu kuću negdje na periferiji Zagreba, parkira auto, izvadi ovcu koja je spavala i polegne je pred doktorovom kućom na travu. Onda pozvoni i predstavi se doktorovoj supruzi te kaže što joj je dovezao. Ona se uhvati za glavu: “Pa taj moj ludi muž! Što ću ja sad s tom živom ovcom”! Moj tata ju malo smiri i krenu oni pred kuću po  ovcu. Kad ono – ovce više nema. Ovca se lijepo na friškom zraku probudila i odlutala ulicom. Auti trube, ovca se boji i trči amo – tamo, a moj tata i doktorova gospođa trče za njom po ulici da ju ulove.

I da ne duljimo priču – ovcu su ipak ulovili i nakon natezanje su je stavili u neku drvarnicu. Doktorova žena je ipak prihvatila ovcu ali je bila ljuta na mog tatu što je poslušao njezinog muža Vinka. Moj tata je opet bio sretan da tu ovcu nije morao vraćati u Glinu. Ovako je sve dobro završilo. Ali kako se doktor Jelavić sproveo kad se vratio supruzi u Zagreb, e to mi nije  poznato. A ovca – ah, njezina sudbina je poznata i tužna…

 

By Marijan Jozić

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here