kad trava utihne
kad zaklopi oči
sred noći samo tišina šapuće
tek poneki cvrčak
propara zrak
do jutra umire
da ni ne zna
da život mu traje tek dan
u mrkloj gluhoći
samilost zraka kožu dotiče
prevarom da dodir je drag
oči se probude
mišlju o snu zacvrkuću
udahnu..izdahnu
srce se nasmije
tad tijelo u san se vrati
sa slikom da unutra čeka
netko poseban
Boba
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
