Autor: Marjan Gašljević

Kada Predsjednik ne zna da su neki hrvatski otoci s kopnom povezani i trajektnom vezom onda zbilja nije ništa drugo čudnovato i čudovišno. Čudi se on i u dobroj Sanaderovoj maniri pita: „Zar bi s otoka trebao luftmadracom?“ Jebiga, tog Sanadera u Hrvatskoj nikad dosta valjda će mo morati čekati, oni koji to i ako to dočekaju, da izumru i posljednji njegovi učenici.

Sanaderu su u kutijama i torbama nosili novce mesari i ministri, amenovali mu „složene“ odluke zidari i doktori i nitko, na kraju, ništa od toga niti je zapamtio niti vidio ali ostala je dobra praksa.

I inače sa složenim državnim mastadontima ne upravljaju članovi i predsjednici njihovih uprava već menadžment druge razine. Oni koji su „usideni“ u tim mastadontima cijeli radni vijek i poznaju ih „u zub“. Pored njih prema Upravi proći će strogo filtrirana izvješća i podatci prilagođena ne potrebama poduzeća već njihovim osobnim. Isto će tako ta razina upravljanja „prilagoditi“ svaku uputu, program ili nalog koja dođe „odozgo“. U trenutcima kada „padaju glave“ oni su izuzeti od toga ali su uvijek pripravni pridržati žrtvu dok se koprca i obrisati krv i, naravno, dolazeću garnituru snishodljivo odmah na kožom tapiciranim vratima prije ulaska, jer su takva znak i simbol upravljačkog vrhovništva, priupitati: „Hoće mo li fikus maknuti u lijevi kut ili da ga ostavimo tu gdje jest?“

Nekako tako, bar za sada naizgled uz dužno štovanje „Sanaderu“, djeluje i mreža kojoj je na čelu, bar tako misle i kažu famozne institucije kaznenog gonjenja, Rimac. U principu raduje da u Hrvatskoj bar nešto tako, skoro savršeno, funkcionira. Od cijene struje do liste pitanja za stručni ispit. I to funkcionira savršeno glatko bez zapinjanja, bez čekanja na šalterima, bez svakojakvih potvrda i biljega. Najgore je što o tome ništa ne zna „Uprava“ a da znaju mogli bi biti itekako ponosni i Premijer bi mogao uvijek bez rezerve kazati: „Savršeno!“

Znate li onaj vic o ložaču Peri kada osobno Papa dolazi u Hrvatsku a pored njega Pero a narod pita: „Tko je onaj s bijelom kapicom pored ložača Pere?“ Mislite li da bi bilo čudno da odnekud ispliva snimka razgovora: „Andrej ovdje. Mala daj molim Te reci Šarl Mišelu da pogura one 22 milijarde. Frka je.“

E, vjerojatno u Remetincu nema mobitela pa je tako onda došlo do one zavrzlame oko ravnatelja KBC „Sestre milosrednice“. Da u Remetincu ima mobitela ona bi zajapurena plavuša odjebala ministra Beroša a Andreja ne bi ni spomenula: „Draga, daj reci onim mamlazima u Upravnom odboru tko treba biti ravnatelj.“

I eto tako kud je BDP pao za zastrašujućih 15,1 posto raspao se i lanac koji je tako lijepo funkcionirao. Možda bi, da nije, zazvonio mobitel kod onog lika iz Statistike: „Daj, jebiga, smanji malo. Bar na 6 – 7 posto.“ I tada bi, zbilja, bilo „super“ kako vole vladajući reći a „super“ je i ovako jer uvijek je moglo biti gore.

Da baš nešto i nije „super“ upinju se govoriti ekonomski analitičari koji na Marićevo „V“ objašnjavaju da će nas te europske 22 milijarde „spasa“ baciti u totalni financijsko-gospodarski bad.

S druge pak strane ubiše nas te nesretne brojke novozaraženih koronom. Da li fitnes centri trebaju raditi ili ne i da li su oni najveće „zlo“ epidemije nitko nije niti približno dokazao. To mi, opet, nakako vuče na vic o zecu koji bježi iz Bosne jer u Bosni škope bikove. Brojke su tu. Opake brojke. Škola treba početi za desetak dana. „I početi će!“ Tvrdi Premijer. Uz desetina „kako“ preplašenih roditelja i izgubljenih učitelja i sindikalni bjesomučnici počeli su lupati. Kao da nama običnima koji svoju djecu i unuke trebaju poslati u školu nije dosta Premijera, Fuchsa, Divjakice i famoznog Stožera u kompletu.

I dok, bar tako kažu, turističke agencije propadaju jer su im prihodi pali preko 80 posto Turističke zajdnice trljaju ruke jer su „ostvarili više od očekivanog.“ Naravno, njihovo je da broje turiste a naše da im to brojanje platimo. Bitno je da „neka njih“.

Javljaju tako portali: „Neće Nijemci u Njemačku iz Hrvatske.“ Bogami se situacija u Hrvatskoj usložnjava. S jedne strane iz Hrvatske se na daju istjerati Nijemci a s druge strane, pak, pritisli Afganistanci, Sirijci, Iranci, Iračani, Libijci, …. A, ono, nema tko raditi u građevinskom sektoru reče ministar danas. Ono, višak konobara a manjak bauštelaca. A da konobari u šalicama nose beton?

A, možda, ti Švabe čekaju helikopter. Ako Hrvatski Predsjednik ne zna za trajekt koji vozi obala – otok – obala što bi znao neki Bavarac posebno nesklon transportu na luftiću.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here